A ti malobrojni: čista srca, nevinih duša i zagledani u nebo – najveće i najljepše su bogatstvo svakoga naroda!Tramvajsko i autobusno stajalište: nekoliko učenika, studenata, žena, starijih ljudi čekaju – što tramvaj, što lokalni autobus… Hladno je. Svi šute zaokupljeni svoji mislima, samo učenici, srednjoškolci, razgovaraju o ocjenama… Čekam tramvaj. Već ga dugo nema i da skratim vrijeme čitam tekstove reklamnih panoa, nazive trgovina i konačno – ono što je napisano na tlu: “Tu sam ju prvi put poljubio!“. Samo to i ništa više. Baš mi je drago što sam ovo vidjela. Smiješim se…
Sjećanja naviru… Isus je zaista u pravu kad kaže da ne ćemo ući u kraljevstvo nebesko ako ne budemo kao djeca – čista, nevina i jednostavna.
Uvijek kad bih, ispravljajući učeničke bilježnice, nalazila jedno ime napisano mnogo puta, ili srca i cvjetiće ispunjene samo jednim imenom, bila bih ganuta spoznajom kako su dječaci i djevojčice zaljubljeni u glas, stas, oči, osmijeh jedne djevojke, odnosno mladića – u isto vrijeme i oduševljeni i zbunjeni. Susret s nekim tko ti je odjednom tako neizmjerno i neobjašnjivo drag, susret je s nebom! I tako bi trebalo ostati. Prvi poljubac – iskustvo koje vodi do punine ljubavi u braku – jedno je od takvih nebeskih trenutaka uvjerava nas i Jura Stublić kad pjeva „Dao bih milijun dolara (to je pjevao dok je bio mlad!) za ljepotu prvog poljupca!“ (ili tako nekako!) Upravo zato što mu je vrijednost neprocjenjiva – potrebno je duhovno sazreti, znati prepoznati, i s Isusovim i Marijinim blagoslovom dati i primiti svoj prvi poljubac u pravo vrijeme i pravoj osobi! Prije nekoliko godina engleska TV serija snimana po romanu Jane Austen „Pride and Prejudice“ toliko je bila popularna i među našim mladićima i djevojkama, ali i gledateljima svih naroda i na svim meridijanima da je nastao i izraz „Austenomaia“. Oduševljenje je među svim generacijama gledatelja bilo takvo da su sve razlike među njima nestajale: uživali su i mladi, i stari, i bogati i siromašni, i sretni i nesretni na svim meridijanama i svim stranama svijeta. U ovoj raskošnoj seriji koja nam pokazuje ozračje i idilični krajolik i raskošnu odjeću Engleske s kraja XVIII.st. sve se „vrti“ oko ljubavi zgodnog, naočitog i bogatog mladića i djevojke – siromašne, ali pametne, lijepe, ponosne i – neosvojive. Svi su gledatelji, ma gdje bili, kao i čitatelji romana svih kulturoloških epoha – sa simpatijama pratili zaljubljenog, naočitog i plemenitog mladića koji je vrlo suzdržan u pristupu mladoj, lijepoj, pametnoj i ponosnoj djevojci koja je isto tako zaljubljena u njega. Kad su se na kraju vjenčali i pred Bogom i ljudima obećali jedno drugom vječnu vjernost i ljubav – prvi su se put poljubili. Svi su gledatelji (i čitatelji romana) s olakšanjem i radošću odahnuli.To je zaista, zaista bio – happy end!Današnjim mladićima i djevojkama je mnogo teže. Oni su već od djetinjstva izloženi silnom pritisku da sve isprobaju, da sve užitke uzmu „sad“ s vjerom da će dušom dotaknuti nebo i osjetiti „božanski provod“. Teško im je objasniti, i njima je teško shvatiti zašto ne bi smjeli slijedili sve one lijepe i bogate žene koje se hvale svojom razuzdanošću i „mijenjanjem partnera“ ili muškarce (glumce, rock-pjevače, naprimjer) koji su svojim nemoralnim životom došli do velikog bogatstva. Naša djeca se od najranijeg djetinjstva susreću s plakatima i reklamama na kojima ih mladi, lijepi, skupo odjeveni ili razodjeveni muškarci i žene uvjeravaju da će ih baš to, što oni reklamiraju, što pjevaju ili govore, dovesti do istinske i trajne sreće. A neće!
Ravna, udobna cesta „požude tijela, požude očiju i oholosti života“ (kako ih jasno definira sv.Ivan) je upravo „široki put koji vodi u propast“, upozorava nas Isus, dok je put koji vodi u život –„ uzak, trnovit i malo ih je koji ga nalaze!“ A ti malobrojni: čista srca, nevinih duša i zagledani u nebo – najveće i najljepše su bogatstvo svakoga naroda! Oni su sposobni čisto i nesebično voljeti, biti vjerni, zauzimati se „za one na rubu“, kako ih poziva papa Franjo, i u svemu tome čisto, radosno i bezmjerno se radovati. Radost, istinska radost, koju nam nitko i nikada ne može oduzeti plod je čista srca i čiste duše, koja ostaje odsjaj neba i kad tijelo ostari. Radosni papa Franjo je kao mladić odlučio svoj život posvetiti Bogu, i danas ga mladi ljudi prepoznaju bliskijim nego svoje roditelje i djedove. Papa Franjo se i danas sjeća prvog Božjeg poljupca, nakon kojega je odlučio postati svećenik. O tome je često govorio, uvijek s velikom nježnošću i ganućem!
Samo čisto srce sposobno je prepoznati i prihvatiti taj prekrasan čas Neba, kad je cijelo biće, tijelo, duša i duh zagrljeni, obasjani, ispunjeni takvom radošću, nježnošću, ljepotom i dobrotom Božjom – da se mladić i djevojka u tom nebeskom času može „baciti“ u Božji zagrljaj, primiti Božji poljubac i s radošću poći ususret ljudima – drugima i drugačijima. Taj prvi poljubac Duha Svetoga, vodi nas k Isusu i Mariji, i u njihov zagrljaj.. Ni bl. Majka Terezija, ni sv. Ivan Pavao II, ni papa Franjo, niti toliki sveci – nikada nisu zaboravili „prvi Isusov poljubac njihovim dušama“ i s radošću i zahvalnošću o njemu su često govorili. S poljupcem Božjim njihovoj duši pošli su svijetu ususret, darivajući Boga darivanjem sebe ljudima koji su im povjereni i kojima su poslani da ih zagrle Božjim zagrljajima i prime ih ih Marijinom nježnošću.Kad čitamo Gospin „Veliča duša moja Gospodina“ u svakoj riječi osjećamo zanos, radost i bezvremensku pobjedu Srca Žene ispunjeno Srcem Boga živoga. Zato je vrijeme od blagdana Krista Kralja do blagdana Bezgrešnog Začeća prelijepa priprava za Božić. Ići na zornice ujutro, i vraćat se svojim dužnostima duše „ozračene“ ljepotom, nevinošću i ljupkošću Zaručnika kojeg primamo srcem Zaručnice nezaboravno je, nebesko iskustvo. U isto vrijeme to je i zadatak – to iskustvo prenijeti onima kojima smo poslani – s radošću koja je veća i od neba i od zemlje, jer je to bogatstvo samoga Boga, koji je stvorio i nebo i zemlju, i nas, i – sve oko nas; i mene i sve oko mene, upravo s nebeskom radošću i ljubavlju!
„Tu sam prvi put srcem i dušom osjetila koliko me Isus voli, s kolikom me ljubavlju njegova Majka grli i prima“ u mislima sam odlazila na mjesta svog „prvog iskustva Isusova zagrljaja“, dok ulazim u tramvaj. Uspomene na vrijeme i mjesto koji su mi promijenili život raznježile su me. To iskustvo „nebeske ljubavi“ – posve su usmjerili moj život. I u najtamnijim „noćima i agonijama duha“, kako bi rekao sv.Ivan od Križa, sjećanje na njih davalo mi je snagu za život, rad i čekanje vremena ponovnog blagoslova, ljepote i radosti.
Zato mi je bliska svaka duša iskušavana da „siđe s križa“, i svakoj bi rekla: “Bog Ti je blizu! Sve brige prepusti Njemu, jer On se brine za Tebe. Dragocjena si, dragocjen si u Božjim očima i On Te ljubi!“ Zaljubljen je u Tebe i s radošću se sjeća svakog trenutka bliskosti s Tobom! Sjeti se i ti tih trenutaka i živjet ćeš!
Kad je stigao, tramvaj je bio gotovo prazan. Sjela sam i počela moliti za nepoznatog mladića koji je „tu prvi put poljubio svoju djevojku“ i za nju, koja mu je uzvratila poljubac. Molim Gospu da im taj poljubac bude put u onu ljubav na koju su pozvani da čista srca i čiste duše, s ljubavlju potvrđene pred Bogom žive u svojoj obitelji do kraja sretnog i plodnog života, i da osjete koliko ih Bog voli i vodi – odavde do vječnosti!
