Ništa nas ne može razveseliti kao čovjek koji, ako nas je povrijedio, dođe moliti da mu oprostimo. To mami suze i produbljuje prijateljstvo. Što više praštamo, to više rastemo u ljubavi. Moliti Boga da nam otpusti dugove, znači rasti u ljubavi.
Tako sve više vjerujemo da nas Bog ljubi i da nam prašta, a tako raste naša ljubav prema njemu i prema ljudima (usp. Tomislav Ivančić, isto). Nikada ne smijemo zaboraviti: Samo ako drugima oprostim, mogu dobiti oproštenje. “Nemoguće je dobiti oproštenje od drugoga ako sami ne praštamo. Čovjek koji ne želi otpustiti dugove drugom čovjeku mrzi. Praštanje je uvjet za ljubav. Tko ne prašta, ne ljubi; u mraku je, u mržnji. A Bog je ljubav. Zato se bez praštanja ne može primiti Božje oproštenje” (Tomislav Ivančić, isto).
Nepraštanje nas odvodi u smrt. Stoga ne razgovarati s drugima, ne praštati, gajiti jal i osvetu znači ubijati sebe, a ne protivnika. Uništiti neprijateljstvo može se samo tako da oprostimo i da ljubimo. Isus je jasno rekao: “Ljubite svoje neprijatelje! Dobro činite onima koji vas mrze; blagoslivljajte one koji vas proklinju! Molite za one koji vas zlostavljaju!” (Lk 6,27-28). Ako nekomu opraštamo, spašavamo sebe i osobu kojoj opraštamo. Time uništavamo grijeh i zlo. Ne zaboravimo da smo Bogu najsličniji ako od srca opraštamo. Tada smo njegova djeca. Mora se priznati da nije lako opraštati, pogotovo ako nam je netko nanio veliku bol. Sigurno je velika rana i bol u našem srcu. Ako Gospodina zamolimo za pomoć, on će nam je darovati.
Odlučimo s Božjom pomoći pružiti ruku onomu tko nas je uvrijedio i recimo iskreno da mu sve opraštamo. Isus će tako izliječiti sve rane koje su nam drugi nanijeli, a isto tako i njihove. Praštanje je najsigurniji put u nebo. Isus je na to upozorio: “Ne sudite i ne ćete biti suđeni. Ne osuđujte i ne ćete biti osuđeni. Opraštajte, pa će i vama biti oprošteno!” (Lk 6,37). Onoga trenutka kada smo oprostili, Božja je milost sišla u naše srce. Drugim riječima: Božje kraljevstvo, Božja volja i briga za nas. Tada je naša molitva istinski razgovor s Bogom. Moliti zaziv “otpusti nam duge naše kao što i mi otpuštamo dužnicima našim” postaje osnovni uvjet za pravu molitvu.
