U toj borbi možemo sudjelovati aktivno na strani dobra ili na strani zla, a možemo biti i pasivni, bezvoljni... Jedna Gospina poruka kaže: „Molite, dječice, da vas sotona ne ljulja kao grane na vjetru. Budite jaki u Bogu“ (25. svibnja 1988.). „Odlazi, sotono”, kaže Isus odrješito đavlu (Mt 4,1; Mk 1,12-13; Lk 4,1-13). I Bog i sotona nas privlače k sebi Bog nas privlači k sebi i želi da u duhovnoj borbi svojim mislima, riječima i djelima sudjelujemo na strani dobra, a sotona se bori da bi nas povukao na svoju stranu. Da bi u tome uspio, ono što je zlo prikazuje u lijepome svjetlu pa nas najprije zbuni, i ako mu to dopustimo, potpuno pomuti.
Ta sam se sotona prerušuje u anđela svjetla, kaže Pavao(2 Kor 11,14). Sotona nas želi povesti na krivi put, ali ne može ako mu to ne dopustimo, uvjerava nas poruka od 25. srpnja 1993. Zato je bitno oblikovati svoju savjest, znati razlučivati, i to nije pridržano samo misticima, nego je od životne važnosti i nužno potrebno svim vjernicima. Može se, naime, dogoditi da uopće nismo svjesni zla u sebi i oko sebe, da se na njega toliko naviknemo da nam više uopće ne smeta. To znači da smo uspavali ili čak umrtvili svoju savjest. Društvo u kojem danas živimo u zemljama u kojima su kršćani bar nominalno većina stanovništva dobar je primjer zbunjenosti, bezvoljnosti i pasivnosti onih koji bi trebali biti sol zemlje i svjetlost svijeta.
Što sve ne smijemo dopustiti sotoni?
Poruke kažu da ne smijemo dopustiti sotoni da djeluje preko stvari koje nam štete, da ne smijemo dopustiti da napravi nered u našim srcima i našim obiteljima, da ne smijemo dopustiti da nas razvlači i radi od nas što hoće, da ne smijemo dopustiti da nas zavede, da upravlja našim životima, da zavlada u našim srcima (poruke od 14. siječnja 1985., 30. siječnja 1986., 25. veljače 1988., 25. siječnja 1990., 25. veljače 1990., 25. siječnja 1994., 25. siječnja 1998.). „Ne dopustite sotoni da djeluje u vašem životu preko nesporazuma, nerazumijevanja i neprihvaćanja jednih drugih“ (25. siječnja 1990.). „Ako kome što oprostih, oprostih ...
da nas ne nadmudri sotona“, kaže Pavao. Ta znamo njegove namjere! (2 Kor 2,5-11). Napose mu ne smijemo dopustiti da nas obeshrabri, jer je obeshrabrivanje jedna od njegovih najuspješnijih taktika. Nakon što smo se dugo i jako trudili, a nismo postigli ono što smo po svojemu mišljenju trebali postići, može nastupiti obeshrabrenje. Zato poruke kažu da se ne treba boriti svojim snagama, nego dopustiti Bogu Stvoritelju – Duhu Svetomu – milosti Božjoj da nas preobrazi, obraća, mijenja, da nas vodi, da nam u tišini govori i da uđe u naše živote (poruke od 25. svibnja 1998., 25. srpnja 2006., 25. studenog 2006., 25. veljače 2009.).
Sotona je zapravo slabić
U prispodobi o sijaču Isus govori o onima koji se daju lako smesti. Netom su čuli riječ, dolazi sotona i odnosi riječ u njih posijanu, i oni to dopuštaju (Mk 4,13; Mt 13,18-23; Lk 8,11-15). Svojom se voljom moramo aktivno suprotstaviti zlu. Terezija od Djeteta Isusa rekla je da je sotona zapravo veliki slabić. Ako smo prema njemu odrješiti, on bježi. Ako smo popustljivi, on se hrani našom snagom, onom snagom koju nismo iskoristili protiv njega, pa njegova snaga jača dok nas ne slomi. „Ne dopustite da vas sotona razvlači i radi od vas što hoće... Pozivam vas da budete odgovorni i odlučni“, kaže poruka od 25. siječnja 1998. „Nosi se od mene, sotono! Sablazan si mi jer ti nije na pameti što je Božje, nego što je ljudsko!“, kaže Isus odlučno Petru kada vidi da se ovaj dao pokolebati (Mt 16,21; Mk 8,31-9,1; Lk 9,22-27). Nemojmo ni sanjati da ne ćemo nikada pasti. Pao je čak i Petar. Isus je to prorokovao i rekao mu: „Šimune, Šimune, evo sotona zaiska da vas prorešeta kao pšenicu. Ali ja sam molio za tebe da ne malakše tvoja vjera. Pa kad k sebi dođeš, učvrsti svoju braću“ (Lk 22,31; Mt 26,31-35; Mk 14,27-31; Iv 13,36-38). Ni pad ni grijeh nisu uzaludni ni besmisleni ako iz njih nešto naučimo. Bog mira satrt će ubrzo sotonu pod vašim nogama. Milost Gospodina Isusa s vama! (Rim 16,20).
