Je li dovoljno samo klicati i pjevati od radosti i Bogu na velikome daru zahvaljivati? Ne zaboravimo što je jednom prilikom napisa Otto Karrer: „Što bi nam koristilo, kad bi se Krist i tisuću puta rodio u Betlehemu i kad bismo mu tisuću puta pjevali svoje pjesme te ga zazivali svim svetim imenima, kada ne bismo živjeli u njegovoj ljubavi, kada se ne bismo međusobnoljubili, kada ne bismo jedni drugima pomagali, kada bi svatko živio u svojoj sebičnosti“.
Kad su jednu novinarku pitali što za nju znači Božić, odgovorila je: „Božić je za mene dan kad polažem račune sama sebi: što je s mojim odlukama, s djelima, što je s onim što sam rekla, što sam napisala, što sam morala obaviti a nisam završila... Za Božić se osjećam više odgovorna.“ Doista, uvijek bismo se, a osobito za Božić, trebali osjećati više odgovornima.
Potrebno je, dakle, naći vremena i povući se u one tihe kutke te malo dublje zaviriti u svoj život i iskreno se zapitat jesmo li spremni i pripravni primiti Isusa. On se želi i ovoga Božića roditi u našem srcu, u našoj duši. Krist „se želi utjeloviti upravo u našem životu!” (L. Evely).
Rodit će se sigurno i u nama ako umremo grijehu i počnemo živjeti novim životom i ako dopustimo da nas Božji Duh toliko prožme – da Isus živi u nama i mi s njim. Da on hoda našim nogama, radi našim rukama, pjeva našim jezikom i slavi nebeskoga Oca. Da s nama trpi i s nama se raduje... Rodit će se ako u svakom čovjeku počnemo gledati svoga brata i njega – Betlehemsko Djetešce. Jer on je sam rekao: „Zaista, kažem vam, meni ste učinili koliko ste učinili jednomu od ove moje najmanje braće“ (Mt 25,40). Tako naš Bog Spasitelj izjednačuje sebe s nama i želi naglasiti koliko mu je stalo do toga da živimo, da se volimo, da se pomažemo i poštujemo kao prava braća i sestre. Zato je poruka Božića svim obiteljima i svim ljudima dobre volje bila i ostat će uvijek ista: budite dobri, primite Krista i volite se kao što je Krist volio vas!
Ne smije se nikada smetnuti s uma ova činjenica: „Utjelovljenjem Gospodin se dao na novi posao: obnoviti čovjeka i čovječanstvo. Najprije evo uzorak budućega čovjeka: Bogočovjek! Od betlehemske štale do golgotskoga križa on će biti uzor i poziv kako se živi Božjim životom u čovječjem obličju. Prošao je put svih nas da se ne uplašimo ni puta ni samih sebe, već da dopustimo Bogočovjeku da nas pobožanstveni te da surađujemo na tom Božjem pothvatu dok ne dođe do njegova punoga ostvarenja u vječnosti. Božić nas podsjeća: utjelovljenje i rođenje Isusa Krista stvarno je pobožanstvenjenje čovjeka. Svakoga čovjeka 'dobre volje'. Rođen u Betlehemu i nama je uzor, poziv i snaga...“ (Fra Ivo Bagarić).
Uzmemo li to posve ozbiljno, i naš će ovogodišnji Božić postati pravi obiteljski blagdan i on će dobiti svoj puni smisao te ćemo radosna srca zapjevati: „Došao je k nama svoju ljubav da nam da, da nas vodi k Bogu. On je sreća sva! Hvala Ti, Kriste, što si nam došao! Hvala Ti, Kriste, Ti si nam život dao!“
Betlehemsko Djetešce Isuse, sam znaš i vidiš kolika je potreba da nam stalno dolaziš, da budeš među nama, s nama i u nama. Bez Tebe se nismo kadri snaći. Uvijek smo u opasnosti krenuti stranputicom. Hvala Ti, Isuse, što si se rodio i što nam uvijek ponovno dolaziš. Isuse, naša je žarka želja da i ovoga Božića prođeš diljem naše drage Domovine i čitavoga svijeta i zaustaviš se u svakoj obitelji, u svakom domu. Zaustavi se svugdje gdje kuca ljudsko srce koje čezne za istinom, ljubavlju, dobrotom, slobodom, zapravo za Tobom. Ispuni sve božićnim mirom i radošću, blagoslovom i srećom. Pomozi svima da porastu u vjeri i nadi, ljubavi i vjernosti, bratstvu i ljudskosti. Daj da ova radost u susretu s Tobom neprestano u nama raste! Učini nas nositeljima Tvojih radosnih darova, tvorcima Tvoga mira, i to svakoga dana, do konačnoga susreta s Tobom u vječnosti.
