Čuješ li kako utišavaju se pjesme, glas anđela sporije probija kroz oblake a zvuk hladnoće zatvara vrata srca? Osjećaš li kako neke nepoznate, promrzle ruke žele izbrisati nadu sa osmijeha i oteti nevino Dijete rođeno u srcima? Osjećaš li kako sve ponovno postaje nekako obično i kako se gasi čarolija zimske bajke imenom Božić? Kao da u kutije, u koje slažemo ukrase, trpamo i duh Božića, krunu novorođenoga Kralja, zrnca iščekivanja i radosti, nade i ljubavi i pažljivo ih ostavljamo da nas neoštećeni čekaju idućeg prosinca.
A do tada? Puštat ćemo mraku da nam iščupa plamen svjetlosti, da nam brige oduzmu vjeru, da nam strah skrije put do ljubavi? Svi bismo mi voljeli da je grad svaki dan osvijetljen kao u došašću, da kuća svaki dan miriše cimetom i smijehom kao na Badnji dan, da šuškamo ukrasnim papirom pažljivo umotanih poklona, da se radujemo kao djeca, iskreno i bezbrižno. Stvarno ima nešto u tom Božiću što nas sve skupa poveže, oplemeni, smiri, razvuče osmijehe na lica i učini nas boljim ljudima. Zapravo, ima Netko. Netko tko samo traži toplu sobu a prenoćište plaća mirom i ljubavlju. Netko tko je kadar zagrijati našu hladnu dušu i smirenu je poslati u nemirni svijet. Netko, čije ruke mogu učiniti da obični dan zasja kao Božić. I sada je vrijeme da to učini. Da u svaki ovaj dan pred nama unese zvuk, miris, osjećaj, dodir i pogled Božića.
Ali, to ne može sam. Zato traži nekoga tko će unositi Njegov osmijeh, jednak onomu koji je grijao hladnu štalicu, u svaki tmuran dan, nekoga tko će, kada mrak ukrade sunce, biti Božićno svjetlo, nekoga tko će biti spreman darovati komadić svoga srca, zamotan u jednak papir kao onaj ispod bora. Traži nekoga tko će donositi Božić, poslije Božića. Traži tebe. Da te oboji najljepšim nijansama boja pa da svaki dan budeš ukras, u čijem će sjaju svijet prepoznati malenoga Isusa. Da ti u ruke stavi toplinu ognjišta, pa da budeš meka kolijevka u kojoj se, svake večeri može skupiti i mirno spavati. Da te obasja svjetlom Božićne noći pa da skupiš svu ljubav koju ti daje i svakoga je jutra prospeš ljudima koje voliš. On traži nas, da svijet kroz godinu ne zaboravi koga iščekuje. Traži nas, da nam vrijeme ne donese zaborav na Njega.
Molim te Božiću, ostani u meni. Jer se u tebi, Božiću, krije i radost rođenja i žalost smrti, i prokletstvo križa i spas Uskrsa, i sjaj zvijezda i mrak Velikog petka. Zato i dopuštaš svijetlo i mrak, radost i žalost, strah i povjerenje, osjećaj ostavljenosti i čvrste povezanosti s nebom svakog novog jutra. Daj da ne odustanem od vjere u danima kada sam daleko od Božića. Molim Te, da se ne umorim davati ono što sam nezasluženo primila. Da ne skrivam sebično Tebe koji si u mom srcu zasjao i ovog 25.prosinca. Molim Te, da skupim snage pokazati Te svijetu. Jer, samo onaj, tko u nesavršenosti svoga srca krije savršenu ljubav primanja i davanja, može osjetiti moć neba u svom životu. Samo taj ima snagu kojom obični dan može pretvoriti u Božić…
