Jeste li se ikad zapitali jeste li vjernici? Ako jeste, zašto ste vjernici? Bili mi toga svjesni ili ne, u svijetu se stalno događa konflikt dobrog i lošeg. Nažalost, većinom smo takvi da primjećujemo samo loše i kritiziramo, a ne obraćamo pažnju na dobro. No, koliko je to loše zapravo loše? Vrlo lako ćemo osuditi Boga da je On kriv što ne spriječi - ne znam - uragane, potrese, suše, smrt, padanje ispita, loš dan, loše raspoloženje…
Ja jako često i jako puno razmišljam o svim lošim stvarima koje su me dosad pogodile. Itekako su bile loše u tom trenutku, bolne, mukotrpne, rekao bih neizdrživo uporne i okrutne. Ali, sada su mi nebitne i ja pokušavam dokučit zašto je to tako. Zamislite svoju sobu takvu kakva jest i onda u mislima maknite svaki mogući objekt iz nje. Neka ostane samo kockasta prostorija. Zamislite da je ta prostorija u potpunosti zatvorena i mračna. Kada na sredini sobe upalite svijeću, ona će osvijetliti svaki kutak, jer nema nijednog objekta koji bi spriječio svijetlo svijeće da se širi. Jedan mali plamen je učinio da soba svijetli. Sada tu istu sobu zamislite kao najsvjetlije mjesto i u sredini neku tamnu točku, veličine plamena svijeće, ali da ostane tamna. Čini li ta točka prostoriju mračnom? Naravno da nije! Izvor tame ne postoji, postoji samo nedostatak svjetla. Nije dobro da toga fali. Ajmo ga nekako vratiti!
Jučer sam na svetoj ispovijedi pred svećenikom izmolio Kajanje. Onako snažno, iskreno i iz srca. Zahvalio sam se Bogu za sve dobro koje sam dobio, ali i za sve loše koje sam dobio. Nisam to dobio bez veze. Jest da je ono tada bilo bolno, mukotrpno, neizdrživo uporno i okrutno, ali što ja imam s tim sad? Imam sebe čvršćeg, jačeg i odlučnijeg. Imam ideal kojeg se držim, opomenu koja mi je uvijek na pameti. Prepoznajem loše kada se događa i dovoljno sam jak da ga ublažim, da sebe pripremim. Ne mogu utjecati na to kad će se dogoditi, jer i dalje nemam ništa s tim, ali mogu sebe prilagoditi njemu. Kako? Pa On mi daje snagu. Vjerujem Mu. U ovom trenutku više od svega. Kad je težak trenutak, onda Mu još više vjerujem!
Volim se usporediti s onom svijećom, malim plamenom koji svojom beznačajnošću zna učiniti jednu prostoriju svjetlijom a odmah i toplijom. Kako je to samo čudesno. Ja da mogu biti netko tko daje svjetlo i toplinu. Zašto ne? To je nebrojeno puta bolje nego biti ona crna točka koja je sama sebi crna, baznačajna dok je toliko svjetlo oko nje.
Ja vjerujem u Raj. Vjerujem da me iza svega ovoga čeka nešto posebno. Bog radi na meni, i ja radim na sebi da zaslužim to mjesto, da budem nešto posebno. Pa čekaj, zar već nisam nešto posebno? Samim time što me On stvorio, ja sam dio Raja. Jednom nogom sam tamo, i o meni ovisi hoću li zakoračiti i drugom nogom ili se vratiti nazad i otići nešto drugo. Dalje, smatram, ako vjerujem u Raj, da se onda ne moram plašiti uragana, potresa, suša, smrti, padanja ispita, lošeg dana, lošeg raspoloženja…Bog ima i nema veze s tim. Zašto ja vjerujem? Pa zato što sam u svemu dosad prepoznao Ljubav. A zar On nije Ljubav? Zlo u svakom trenutku pokušava umiješati svoje prste, i mi često nesvjesno to dopuštamo. A zar nismo sposobni izgraditi svoju vjeru toliko da možemo reći zlu da se makne? Stavite Njega na prvo mjesto i u svemu ćete biti prvi! Ja sam se uvjerio da to napisano stoji, i jako je čvrsto. Nemojte nikad sebi reći da ne možete nešto učiniti samo zato što vam se ne da. Možete što god poželite! Prije svoje večernje molitve izvlačim citat i izvučem Marko 9,23: „Što se tiče toga „Ako možeš“ – reče mu Isus – sve je moguće onome koji vjeruje!“ Savršeno se uklapa u moj dan, savršeno me motivira da nešto napišem. Jak je taj citat kad ga malo dublje istražiš. Možeš sve! Ne boj se smrti, ne boj se tame, loših misli i zla. Neka pokuša umiješati svoje prste, ali znaj da si jači od toga, ne daj mu, reci mu da se makne. Sada se tako jak i odlučan zahvali Bogu na onome što imaš, ne žali za onim što nemaš, prepusti svoj dan Njemu, i zajedno s Njim radi na sebi. Po tome zlo nije bitno i ti si sretan čovjek!
Za kraj sami otvorite: Marko 5, 36. Mir vam i dobro!
