Mnogi umjetnici su ovjekovječili ovaj događaj, a nerijetko je Marija prikazana kao ona koja na svojim koljenima drži sveto pismo, odnosno Stari zavjet. Marija je prebirala Božju riječ, o njoj razmišljala i u njoj nalazila nadahnuće. Marija nije samo vjerovala Bogu. Ona je razmišljala o Bogu. Zato nam evanđelje i kaže da nakon anđelovog pozdrava ona „stade razmišljati kakav bi to bio pozdrav.“ Marija je zapravo prva teologinja u povijesti.
A kako anđeo pozdravlja Mariju? U našim prijevodima naviknuti smo na one riječi: „Zdravo Marijo, milosti puna...“ ali ako ćemo dosljedno prevesti, anđeo govori Mariji: „Raduj se, zamilovana!“ Prve anđelove riječi su radost, zato je i evanđelje – radosna vijest. Kršćani su pozvani na radost, ne na zamišljenost, očaj ili depresiju. Marija je zamilovana, odnosno posebno odabrana od Boga kako bi on po njoj izvršio svoj naum. Bog je odlučio nakon tolikih proroka, sudaca, kraljeva, nakon cijeloga Starog zavjeta, poslati svoga Sina Jedinca i time svijetu pokazati koliko mu je stalo do čovjeka. Zamislimo, Bog na kocku stavlja svoga Sina zbog ljubavi prema svijetu. Bog voli svijet. I šalje Sina koji će spašavati svijet. Anđeo govori da će se on zvati Isus – Jehošua, što znači Bog spašava.
Marija odgovara poslušnom vjerom: „Evo službenice Gospodnje. Neka mi bude...“ Po njezinoj vjeri Bog se nastanio među nama. Po njezinoj vjeri budi se i cvate novi život u njezinoj utrobi. Slavimo Blagovijest na početku proljeća, kada se čitava priroda budi na novi život. Neka nam Bog udijeli Marijine vjere kako bi u nama propupao novi život, novo proljeće.
