Oživjela svaku stanicu bića, obradovala zapuštena srca i unijela bistrinu postojanja. Još jednom je svoje malo brdašće učinila blagoslovljenim za naša onemoćala tijela, spustila blagost svoga osmjeha i ispružila ruku mira. Pohodila naša srca i svojim prolaskom zaigrala se njihovim otkucajima, učinila da kucaju za Gospodina. Ona, najljepša među ženama obasjala je naš duh nevremenitom ljepotom i srećom s neslućenih visina, povela nas u blagodat osjećaja nepomućenih radosti i u nježnost Stvoriteljeve ljubavi.
Kada bi samo na tren osjetili Njenu živu prisutnost u životu,ovaj život bio bi samo bljesak u vječnosti naspram bljeska koji se neprestano izljeva sa nebeskih visina iz Ruku Presvetoga Trojstva. A zašto i dalje nismo sretni kad nam Gospa u mnogim porukama kaže: "Draga djeco, moja stvarna živuća prisutnost među vama treba vas učiniti sretnima jer to je velika ljubav moga Sina."
Nismo sretni jer su našim mislima ovladale zablude i laž da je materijalna sigurnost prije sigurnosti koje imamo u Bogu, nismo naučili odbijati sve ono što nas udaljava od Božje riječi, udaljili smo se od izvora nepresušne svjetlosti, zaboravili tko je iznad nas a približili se onome što je ispod nas. Knez tame želi ugrabiti svaku vašu radost, osmjeh i nadu, želi nas odvojiti od Kristove ljubavi i žrtve, prerezati nebeske niti koje vas vode u zagrljaj Nebeske stvarnosti i privezati nas uz pakao naših koristoljubivih želja i potreba.
Pogledajte oko sebe, svijet to neprestano čini, zavarava nas i osljepljuje lažnim sjajem, skida nam haljine svetosti i oblači nas u požudu koju je skrojila ruka Zla, uvjerava nas danonoćno posežući za svakojakim sredstvima da moramo bespoštedno preživjeti rušeći i gazeći sve pred sobom, biti prvi, neovisni i jaki,biti najbolji i najljepši, zanimljivi i krajnje sposobni u onome što radimo a sve u svrhu pukog preživljavanja. Jesmo li se ikada zapitali, u čijim očima to trebamo biti. U čijem pogledu tražimo odobravanje da smo upravo ono što trebamo biti, u čije ruke stavljamo svoje srce, dušu i tijelu i kome se suobličavamo. Za koga moramo preživjeti? Kome živimo? Kome idemo? Vrijedi li izgubiti vječnost zbog trenutka slabosti, izgubiti smisao zbog propadljivog, izgubiti vjeru tražeći prevrtljivu sreću.
Preživjeti se može samo uz milost Božju. Živjeti samo od hrane koju nam svakodnevno služi na oltaru. Od Euharistije. Gospa je u mnogim porukama dosada napomenula da ne tražimo slavu ovoga svijeta, da ne težimo biti obasjani zemaljskim reflektorima, jer zna naša Majka da će se svijetla zaokrenuti prema drugome ostavljući mnoge u tami da lutaju pustopoljinama života jer slava ovoga svijeta je propadljiva i brzo zaboravlja onoga koji nije obasjan nebeskim svjetlom.
Velika je ljubav Božja kad nam neprestano šalje Majku na sveto tlo Međugorja, da nas obasja svjetlom istine i vjere, svjetlom nade i mira. Velika je ljubav Majke kad nas već skoro 35 godina uvodi u tajnu Neba i donosi nam Isusa, živoga i prisutnoga među nama.
Podsjeća nas Gospa: "Moj Sin iz dana u dan u vijekove živ se vraća među vas, Vama se vraća, a nije vas nikad ni ostavio" i poziva da Mu se vratimo, da se stavimo pod Njegovu zaštitu i sigurnost, da svoja srca suobličimo Njegovomu i uđemo u slavu djece Božje.
"Kada se jedno od vas moje djece vrati k Njemu moje majčinsko srce zaigra od sreće", činiti majku sretnom činimo sebe sretnima i zadovoljnima, ispunjenima i božansko lijepima. Bez obzira na bol, patnju i suze koju su prouzročene svjetovnim zamkama i nanešenim nepravdama, duša intezivnije raste, uzvisuje i više vremeni boravi na suncu pravde i radosti."
Put k mome Sinu je težak, pun odricanja, ali na kraju je uvijek svjetlo".
Ovim riječima Majka nam, ne kazuje već obećava to svjetlo. Ako nas Majka razumije nema potrebe da svoje boli povjeravamo nečijem zaboravljivom umu koji se već sutra neće sjećati što smo mu povjerili, nema razloga da plačemo na nečijem ramenu kad će to rame već sutra biti maramica nekome drugome, nema potrebe tražiti razumijevanje i podršku kad nitko uistinu na ovoj zemlji nema ključ od vrata naših dubina i širina. Samo Bog prepoznaje dijete koje čuči u nama i traži Oca, samo taj Otac razumije stvarne potrebe djeteta i zove Majku da ga utješi i zagrli.
"Ja razumijem vaše boli i patnje i majčinskom ljubavlju brišem vam suze".
Zašto otvaramo svoja vrata duše onima koji se neće tu dugo zadržati, onima koji samo provire u nju i ne ostavljajući trag ljubavi. Zašto uvijek težimo najprije ljudskom dodiru i zanosimo se osjećajem blizine od onoga što dolazi isto kao i što prolazi. Mnogi će ostaviti samo tragove gorčine i razočaranja i stvoriti u nama osjećaj usamljenosti. Rijetki će se pokazati da djeluju i tješe pomoću božje blizine i tješiti nas dodirom molitve. Majka razumije da je tada trebamo najviše, najjače kao i samu spoznaju da jedno mjesto u srcu nitko ne može zauzeti, da to mjesto pripada samo Onome koji je to srce stvorio, i samo taj prepoznaje otkucaje slomljenog srca. Liječnica duše i tijela, bezbolno vrši zahvate koje se nitko ne usudi raditi. Ona je službenica Božja i Nju Bog šalje po svojoj neizmjernoj ljubavi. Povjerimo Njoj svoje rane i Ona će ih vidati svojim blagoslovima i zaliječiti melemom svoga majčinstva.
Osobe u našem životu nemaju pristup tajnama i čežnjama srca, a često nemamo i mi sami jer smo zatrovani mlakošću i lijenošću otkrivanja božjih dubina koje leže u nama.Kada bi se više zagledali u Isusa, više bi vidjeli sebe i ono što jesmo, ono što moramo otkriti i ono o ćemu se najviše moramo brinuti. Ukoliko brinemo o svojoj duši, njegujemo osjećajima mira, obasipamo nježnostima, iskrenim molitvama... toliko će se više Svemogući pobrinuti za sve ono ostalo potrebnim za život, jer drugo i ne možemo staviti pod vlastitu kontrolu, u Božjim rukama je budućnost svijeta i u našim molitvama. Ako je Bog na prvom mjestu onda je sve ostalo na svome. I ako nismo u svakom trenutku spremni isprazniti ruke od zemaljskih dobara nećemo moći ni primiti od nebeskog blaga. Samo nam duša pripada i nju moramo spašavati dok smo živi.
"Vi, djeco moja, vi se trebate brinuti samo za vašu dušu, jer ona je jedino što vam na Zemlji pripada. Nju ćete donijeti zaprljanu ili čistu pred Nebeskog Oca"
Zar ove riječi danas nisu poput strijela odapete prema životnoj spoznaji da samo u Bogu živimo i trajemo dok nas život troši, mrvi i melje, dok nesagledivi prizori pakla među nama zamućuju nebesku sliku,konačni cilj našeg postojanja. Donesimo je čistu, operimo je svojim svakodnevnim žrtvama i molitvama, ljubavlju prema bližnjima i milošću prema onima koji nisu upoznali vječne istine. Čuvajmo je kao najveće blago, jedini izvor, jedinu nadu kojom obistinjujemo za sebe spasenje i vječni život.
"Zapamtite, vjera u ljubav u moga Sina uvijek bude nagrađena."
Ima li išta ljepše nego živjeti ovaj život za Krista. Gledati ga očima vjere i vidjeti ga u svemu stvorenom. Ljubiti ga iznad svega i darivati sebe njemu do kraja. Gospa nije samo rekla "vjerujte u moga Sina"nego "vjerujte u LJUBAV moga Sina", jer ta ljubav je dobila oblik prema Njoj i dozvala Nju u naš život, prokrčila trnovit put do brda milosti i izvora naše radosti. Ta ljubav je potekla ovom rijekom koja neprestano teče i ulijeva se u suha korita sve do nakraj zemlje. Nemojmo zamijeniti kratkotrajnu ljubav koju svijet odašilje prema slomljenim srcima za ovu trajnu, nevremenitu i vječnu jer "nagrada" koju svijet daje u zamjenu za takvu su suze, bol i razočaranje. Lako se zavarati. Molimo Gospu da progledamo i otkrijemo namisli svijeta,da zaustavimo svako zlo koje se obrušilo na naše živote. Budimo spremni dočekati međugorske tajne i ublažiti ih molitvama,jer vrijeme je blizu i ostvaruje se.
Gospa nas moli da na POSEBAN način molimo za one koje je Isus pozvao kao čuvare svoga stada."Molim vas da na poseban način molite za one koje je moj Sin pozvao da žive po Njemu i ljube svoje stado"
Jedni bez drugih ne možemo i odgovorni smo isto koliko i čuvari naše svete vjere. Neka nam svima Bog pomogne da jedni pomoću drugih gradimo Kraljevstvo božje i plana koji se ima ostvariti,.TRIJUMF BEZGREŠNOG SRCA MARIJINA JE ZAPOČEO! NEKA SE U NAŠIM ŽIVOTIMA OČITUJE POBJEDA BOŽJE LJUBAVI I ISTINE.
Svi oni koje se utječu Gospi neka nikada ne zaborave da Njena stvarna živuća prisutnost među nama treba nas učiniti sretnima. Tako nam je kazala u današnjoj poruci koju će svojim silascima ponavljati dok god silazi na blagoslovljeno međugorsko tlo, a najviše će odjeknuti silaskom u naša srca. U svemu što život nosi moramo unositi Mariju. To je misija međugorske Majke.
