Jednom sam na jednoj propovijedi od meni dragog svećenika,čula riječi koje su mi se usjekle u srce: "Molite za nas,trebaju nam vaše molitve,kakve su vam molitve takvi ćemo i biti". Nakon kratkog negodovanja oko tih riječi,razmatrajući o tome u duhu Božjem,shvatila sam da je to istina.
Oni su meta raznih osuda,često ih se proklinje i sudi, a oni koji su živjeli protivno svih Božjih zapovijedi, osudili su sami sebe po istoj odgovornosti koju su imali. Stoga je osuda, često i mržnja veća. A oni koji ih se sjete u molitvama, često ta molitva nije iskrena, nailazi na otpor i prazne riječi. Nemojmo zaboraviti,i oni su od krvi i mesa, grešni ništa više i manje od nas, kadri učiniti ono protivno Božje volje, ali isto tako svako dobro koje učine, svako njihovo odricanje i predanje, plod je naših molitvi za njih. Zato molimo iz sveg srca za njih.
