Hrvatska katolička misija u Parizu osnovana je 18. prosinca 1953. godine dekretom Pariške nadbiskupije. Prvi misionar bio je pater Teodor Bogdan Dragun, dominikanac, koji je misiju vodio do smrti na Božić 1962.
Sljedeće godine zajednicu je preuzeo vlč. Zdravko Ostojić. S vlč. Ivanom Šumanovićem i Miljenkom Uhodom vodio je pastoralnu brigu za naše izbjeglice i iseljenike po cijeloj Francuskoj. P. Ivan Šumanović u kombiju – kapelici obilazio je Francusku i skupinama Hrvata služio svetu misu.
Godine 1975. misiju su preuzeli hrvatski isusovci na čelu sa svećenikom Vladimirom Horvatom. Uz pastoralni rad, p. Horvat osnovao je i hrvatsku dopunsku školu „Bartol Kašić“. Sljedeće godine vodstvo misije preuzeo je pater Zorislav Nikolić koji je ujedno za bogoslužje uredio ruševnu crkvu Sv. Ćirila i Metoda te stambeni prostor uz crkvu. Nakon njegove smrti vodstvo zajednice preuzeo je p. Mato Antunović.
Godine 2011. došlo je do nesuglasica i nesporazuma s novim vodstvom Pariške nadbiskupije pa su misiju ponovno preuzeli dominikanci na čelu sa p. Tomislavom Kraljevićem. Pariška nadbiskupija preuzela je 2017. brigu za sve nekretnine koje su Hrvati mukotrpno gradili, a našim iseljenicima dala je mogućnost korištenja tih prostorija uz mjesečni najam.
Godine 2018. misiju je preuzeo don Stjepan Lončar, svećenik splitsko-makarske nadbiskupije koji je i danas voditelj pariške i svih hrvatskih misija u Francuskoj.
Nakon dvije godine pandemije koronavirusa, prošlu godinu smo konačno odahnuli i vratili se u koliko – toliko normalno stanje. Prvog ožujka u Pariz je kao privremena ispomoć stigao vlč. Luka Poljak, svećenik subotičke biskupije. Nakon njegova dolaska organizirali smo pastoral svih hrvatskih misija u Francuskoj, tako da Hrvati sada barem povremeno imaju svete mise i pastoralnu skrb.
U Hrvatskoj katoličkoj misiji u Parizu misna slavlja održavaju se svake nedjelje i tijekom blagdana u 12 sati. Prije toga drži se vjeronauk kao priprava za sakramente prve pričesti i krizme. Na misnim slavljima okupi se od 150 do 200 vjernika. Za velike blagdane taj broj osjetno je veći. Na vjeronauk je uključeno oko 30-ero djece.
U hrvatskoj misiji u Lyonu mise se održavaju dvaput mjesečno uz sudjelovanje od 30 do 50 vjernika. Tamo imamo određenih problema jer nam biskupija daje samo jedan termin mjesečno pa mise slavimo u dvije crkve: Saint Thomas u Vaulx en Velin i Saint Paul u staroj jezgri Lyona. Tu se malo snalazimo i čudimo biskupiji koja smatra da je Hrvatima dovoljno jedno okupljanje mjesečno.
Uz Lyon vezana je i zajednica u Chamberyu kamo odlazimo jednom mjesečno na misno slavlje. Tamo je manja zajednica i okupi se od 20 do 30 vjernika. U Hrvatskoj katoličkoj misiji Nica mise su dvaput mjesečno. Redovito to bude prva i treće nedjelja u mjesecu. U Nici se okupi od 60 do 80 vjernika.
U Hrvatskoj zajednici u Lillu svete mise su jednom mjesečno gdje se okupi oko 30-ero vjernika. U Hrvatskoj zajednici u Montargisu slavlja se održavaju prigodno, uz velike blagdane: Božić, Uskrs i Svi svete. Okupi se oko 20-ero vjernika.
Uz navedene aktivnosti na raspolaganje smo za posjet bolesnicima, podjelu sakramenata i blagoslov obitelji. Opći je dojam da misije u Francuskoj polako gube svoje članove jer mnogi odlaze u domovinu. Stariji članovi umiru, a mladi ljudi nisu previše zainteresirani za dolazak u crkvu jer mnogi ne znaju hrvatski jezik i uključuju se u francuske župe, posebno za prvu pričest i krizmu.
O tome puno govori i činjenica da u protekle četiri godine u misiji nije bilo niti jedno vjenčanje, kršteno je desetak djece, 20-ero je primilo svetu pričest, a 15-ero mladih sakrament krizme.
Poseban problem imamo i s Pariškom nadbiskupijom, odnosno sa župom Saint Germain de Charonne u kojoj se okuplja naša zajednica. Prošle godine smo potpisali ugovor o korištenju crkve i dvorane na godinu dana, no rečeno nam je da više ne žele s nama produživati ugovor. Uskraćena nam je i mogućnost stanovanja u prostorijama župe koja je do tada bila omogućena.
Nedavno je vlč. Tomislav Markić, nacionalni ravnatelj za inozemnu pastvu, bio u Parizu na razgovoru s generalnim vikarom koji je obećao da će naći rješenje za našu zajednicu. Međutim, do ovoga trenutka još uvijek nemamo nikakvog odgovora. Ljudi su uznemireni i razočarani takvim odnosom prema našoj zajednici kada se zna da je Pastoralni centar sv. Ćirila i Metoda uz Francuze gradila i hrvatska zajednica.
Zašto Hrvati u Buenos Airesu nisu toliko asimilirani kao u ostalim državama Latinske Amerike? Odgovor je jednostavan…
Nadamo se da će ipak prevladati razum i omogućiti nam daljnje korištenje navedenih prostora ili će nam ponuditi neki drugi za okupljanje zajednice.
don Stjepan Lončar i vlč. Luka Poljak
