Iako je ova odluka najavljena još prije godinu dana, iz Hrvatske katoličke misije Pariz ističu kako su vjerovali da se zatvaranje ipak neće dogoditi…
“No to je naša nova realnost. Mi smo poduzeli korake koje smo mogli. U traženje rješenja bilo je uključeno Ravnateljstvo dušobrižništva za Hrvate u inozemstvu, zajednički ured Hrvatske biskupske konferencije i Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, Veleposlanstvo Republike Hrvatske u Republici Francuskoj te ja kao voditelj Hrvatske katoličke misije Pariz s najbližim suradnicima”, napisao je don Stjepan Lončar.
U proteklih šest mjeseci voditelji hrvatske misije imali su brojne razgovore, pisanu i telefonsku komunikaciju s vodstvom Pariške nadbiskupije, no kako ističu, svaki put im je rečeno kako se misli na njih i da se traži najbolje rješenje…
“A onda je kao grom iz vedra neba stigao dopis da nam Pariška nadbiskupija više ne može pružati gostoprimstvo na svojem terenu. Kao razlog navode rane iz prošlosti koje su nastale sudskim procesom tijekom pet godina, navodnim nepoštivanjem potpisanih ugovora i pritužbama francuskog župnika na ponašanje pojedinaca iz naše zajednice prema njemu. Kada smo upitali o kojim je problemima riječ, ništa konkretno nisu naveli. Nažalost, i sami smo donekle krivi za ovo što nam se sada događa, ali ako je i bilo određenih problema, smatram da se trebalo dobronamjerno na njih ukazati i rješavati ih u duhu vjere i Evanđelja. Ovako ostaje gorki okus i nepravda koja je nanesena našoj hrvatskoj zajednici, jednoj od najstarijih u Parizu”, dodao je don Stjepan Lončar.
Posljednja sveta misa u crkvi Saint Germain de Charonne bit će u nedjelju 27. kolovoza u 12 sati…
“Nakon svete mise ostat ćemo u crkvi i vidjeti što i kako dalje. Vodstvo naše misije već je poduzelo korake u traženju nove crkve na području Biskupije Saint Denis i Biskupije Nanterres. Pozivam vas također na smirenost i dostojanstvo, jer tražimo novo rješenje. Samo smirenošću i ozbiljnošću pokazat ćemo da nam se može dodijeliti nova crkva i nova šansa za nastavak naše misije”, stoji u dopisu koju potpisuju don Stjepan Lončar i don Luka Poljak.
