Najviše su ga inspirirali osjećaji i djelovanje običnih, poniznih ljudi koje je susretao za vrijeme svoje svećeničke službe. Njegovi suvremenici kažu da je živio u stalnoj svjesnosti o potrebama ljudi oko sebe i o aktualnim situacijama, pa su njegove pjesme nastale kao konkretan odgovor na potrebe zajednice, kako u osobnoj, tako i u zajedničkoj molitvi.
Crkvene pjesme koje je Gabarián skladao snimljene su na čak 37 albuma, od kojih je zadnji snimljen nakon njegove smrti. Za sada je jedini rimokatolički svećenik koji je za svoj rad na području glazbe imao čast postići nagradu «Zlatne ploče» u Španjolskoj, što znači da su njegovi albumi premašili brojku od 50.000 kopija.
Cesáreo Gabaráin rođen je 1936. godine. Bio je salezijanski svećenik, koji je svoj put prema svećeništvu započeo još u ranom djetinjstvu ulaskom u sjemenište u Zaragozi, gdje je započeo i s glazbenim obrazovanjem.
Za svećenika je zaređen 1959. godine u San Sebastiánu. U provinciji iz koje potječe služio je kao kapelan u domu za skrb o starijim i nemoćnim osobama. Nakon dvije godine te službe preselio se u Madrid i tamo počeo skladateljski posao. Iako je relativno kasno počeo skladati, njegov opus sastoji se od više od 500 pjesama. Uz teološki studij, Gabaráin je studirao novinarstvo i muzikologiju.
Kao svećenik bio je poznat po sportskom duhu i intenzivnom radu s mladima. Posebno je poznat po radu na apostolatu s biciklistima, s kojima se intenzivno družio i među njima propovijedao, slijedio ih na biciklističkim turama te je zbog toga prozvan «svećenikom biciklista». Sudjelovao je i na Tour de Franceu, a slično apostolsko djelovanje poduzeo je i s dobro poznatim nogometašima u Madridu. Papa Ivan Pavao II. imenovao ga je kapelanom prelatom Njegove Svetosti. Cesáreo Gabaráin preminuo je iznenada 1991. godine u 55. godini života.
«Pescador de Hombres»
Od mnogih crkvenih pjesama koje je ovaj predani svećenik skladao, najpoznatija je pjesma «Krist na žalu». U španjolskom izvorniku ta se pjesma naziva «Pescador de Hombres» (Ribar ljudi), a u engleskom prijevodu «Lord, You Have Come to the Seashore» (Gospodine, došao si na obalu mora), a napisana je 1974. godine. To je jedna od najpoznatijih i najpopularnijih pjesama novijega datuma, koju su prihvatili vjernici širom svijeta. Na velikim susretima mladih upravo se ta pjesma može čuti na brojnim svjetskim jezicima, te je zahvaljujući popularnosti postala jedan od zajedničkih poklada mladih vjernika mnogih zemalja.
Prevedena je na više od osamdeset svjetskih jezika. Tekst pjesme utemeljen je na svetopisamskom tesktu Lukinog evanđelja, a paralelna izvješća postoje i kod drugih dvaju sinoptika (Mt 4, 18-20; Mk 1, 16-20; Lk 5, 1-11.). U ovim evanđeoskim tekstovima riječ je o Isusovom pozivu prvim učenicima pokraj Galilejskog mora, u kojemu Isus govori Petru i Andriji: «Pođite za mnom i učinit ću vas ribarima ljudi». (Mt 4, 19). U pjesmi «Krist na žalu» autor je želio naglasiti poslušnost i spremnost odgovora na Isusov poziv, te potpuno povjerenje i predanje cijeloga života Božjem vodstvu i ljubavi: «...svoju lađu sada ostavljam žalu, od sad idem kamo šalješ me ti.» Mnogo je zanimljivosti vezano uz pjesmu «Pescador de Hombres». Pjesma je 1993. godine korištena u filmu «Alive», snimljenom po knjizi o preživjelima iz avionske nesreće u Andama 1972. godine. Također se može čuti u španjolskom filmu «Camino» iz 2008. godine, o djevojčici Alexiji Goznzalez-Barros, koja je umrla od raka 1985. kad joj je bilo 14 godina. Za nju se trenutačno vodi proces kanonizacije.
Sveti Ivan Pavao II.
Sveti papa Ivan Pavao II., kojega se kao Hrvati s posebnom ljubavlju, toplinom i zahvalnošću sjećamo, volio je pjesmu «Pescador de Hombres». Pjesma je do Ivana Pavla II. došla u poljskome prijevodu salezijanca Stanislawa Szmidta, koji se ugodno iznenadio kad je, za vrijeme hodočašća u Gnieznu čuo Svetog Oca kako s radošću pjeva pjesmu. Postoji i anegdota koja kaže da je Stanislaw Szmidt 1980. godine u Rimu odlučio posjetiti Svetog Oca na općoj audijenciji na Trgu svetog Petra. Kad je papa bio udaljen od njega samo nekoliko koraka, Szmidt mu je rekao da je preveo pjesmu na poljski jezik, a Ivan Pavao II. ga je u znak zahvalnosti poljubio u čelo. Pjesma se kod nas automatski povezuje s imenom bl. Ivana Pavla II. zato što se Hrvati mogu pohvaliti činjenicom da je upravo on 1979. godine preveo tu pjesmu na hrvatski jezik i dao joj naslov «Krist jednom stade na žalu». Zato se u crkvama u Hrvatskoj ta pjesma ne pjeva samo kao lijepa duhovna pjesma snažnoga značenja poziva i odgovora na Božji poziv, nego kao i izraz posebne zahvalnosti na ljubavi koju je sveti Ivan Pavao II. gajio za hrvatski narod.
