Ovogodišnji XXII. hod Franjevačke mladeži, započeo je u ponedjeljak 20. srpnja, a trajat će 12 dana. Cilj je prolaženje pojedinih etapa života svetog Franje Asiškog i svete Klare te potpuni oprost.
Prvi dio Hoda uključuje 7 dana hodanja dijelovima Hrvatske, a drugih 5 dana prolaženje kroz Italiju, odnosno kroz mjesta u kojima je sveti Franjo živio, djelovao i duhovno rastao. Na kraju, framaši iz svih dijelova Europe dolaze do Asiza.
Tri su riječi koje rasvjetljuju značaj i sadržaj Hoda Franjevačke mladeži. Uz hod to su oprost i dar.
„Hod nije samo pješačenje, posebno u vrućim ljetima, nego je to zaista iskustvo u kojem se mladi čovjek puno toga mora odreći, ali je svjestan kako će ga Gospodin i na taj način bogato nagraditi“, izjavio je to za laudato.hr fra Krunoslav Albert, OFM, predsjednik Konferencije nacionalnih duhovnih asistenata Frame.
Framaši hodočaste prema Asizu kako bi zajedno slavili dar oprosta. Franjo je u maloj crkvi Porcijunkuli tražio i dobio oprost. Oprost je cilj Hoda i ako Hod ne ide prema tome i to ne dostiže, tada sam po sebi „hod“ nema smisla. Susret s Ocem milosrđa istinska je „obećana zemlja“, pravi cilj, jer samo susretanje lica Božjega koje oprašta i iskustvo Njegovog Milosrđa može promijeniti život. Jedna latinska poslovica kaže: „Ne možeš dati ono što nemaš“. To je zaista tako, ne možeš oprostiti ako nemaš iskustvo oprosta, ako nisi za sebe čuo riječi koje je izgovorio Bog, a kojima ti u oprostu nudi novi život.
„Kako bismo mogli jedni drugima opraštati trebamo i mi imati to iskustvo oprosta“, naglašava fra Albert.
Biti hodočasnik zaista je dar, jer po tom iskustvu Bog pruža novu priliku da od svoga života učinimo „novu zemlju“, bogatu plodovima, plodnu po milosti oprosta.
„Hod Frame je prilika da se samim hodom svjedoči sve ono što kao Framaši jesmo. Prilika je to da nas na jedan poseban način dotakne franjevaštvo i da dobijemo priliku za rast u franjevačkom poslanju“, posvjedočio je Josip Tolić, sudionik ovogodišnjeg Hoda i član Frame Sesvetska Sopnica.
Ana Posavčević iz Frame Cernik kojoj je ovo treće sudjelovanje na franjevačkom hodu, kaže kako se na put uvijek uputi bez očekivanja jer „svaki hod donosi sa sobom nešto drugačije, nešto se novo može vidjeti, doživjeti“, a kako je cilj hoda, njegove patnje, muke i žrtve potpuni oprost u Porcijunkuli koji svake godine vrijedi ponovo doživjeti.
Povijest Hoda Franjevačke mladeži seže u godinu 1980.-tu kada su fratri Toskanske provincije krenuli prema Asizu noseći ulje kojim će napuniti svjetiljku na grobu u bazilici Svetog Franje koja svijetli 24 sata. Naime, svake godine jedna je talijanska regija zadužena brinuti se o toj svjetiljci i tada su fratri posebno onim rutama kojima je Franjo prolazio, htjeli organizirati hodočašće mladih. Iznenadili su se velikim interesom, a Hod je iz godine u godinu sve više rastao jer su u njemu mnogi mladi prepoznali svoje poslanje, a to je naviještati Radosnu vijest.
Prvi Hod u Hrvatskoj, organizirali su 1993. godine fratri Hrvatske franjevačke provincije Ćirila i Metoda.
Iz godine u godinu mijenja se hrvatska ruta, ali ona talijanska ostaje ista. Hrvatsko nacionalno bratstvo Frame sastoji se od 5 regija i svaka od njih po svojoj ruti, ali istom programu uoči Porcijunkule kreće na Franjevački hod.
U Hodu sudjeluju Framaši iz čitave Hrvatske, njihovi duhovni asistenti te starija braća iz Franjevačkog svjetovnog reda.
Tijekom Hoda, stječu se nova prijateljstva, produbljuju stara, razmjenjuju iskustva vjere i nade, susreće se ljude iz različitih krajeva te svjedoči polet svetog Franje i svete Klare.
Dio sadržaja preuzet iz knjižice „XXII. hod Franjevačke mladeži“
