Eshatološki govori, tj. govorenje o tzv. 'posljednjim stvarima', vezanima uz konačnicu svijeta i povijesti uvijek je povezano s puno mašte, neobičnih slika, stravičnih prizora, prirodnim katastrofama, apokaliptičkim, stravičnim slikama, kakve je nemoguće doživjeti ni u najstrašnijim snomoricama. Zato tumačiteljima Isusovih govora o posljednjim stvarima, a to su zapravo njegovi oproštajni govori od učenika (izuzevši Ivanovo Evanđelje), upravo ta isprepletenost sadašnjih zbivanja i onoga što neposredno predstoji i onoga što će biti na kraju svijeta, za tzv. 'strašnog, konačnog suda', priređuje velike poteškoće. Koji je smisao i poruka tih govora? Da li prirodne katastrofe, pomor svijeta, poraz Božjih neprijatelja, ili nešto drugo?
Odlomak iz Danijelove knjige predstavlja također težu literaturu. Govori se o zbivanjima u posljednje vrijeme, riječ je o borbi na život i smrt. Stari zavjet još uvijek nema jasne predodžbe o uskrsnuću mrtvih (tek je Isusovo uskrsnuće bacilo novo svjetlo na tu tajnu o životu iza smrti!), ali je jedno jasno: Bezbožnici će propasti, pravednici će biti upisani u 'Knjizi života'. Odlomak iz poslanice Hebrejima stavlja nam pred oči Isusa s desne Božje', na Božjem prijestolju, a pred njim svi njegovi poraženi neprijatelji. On jednom zauvijek prinio sebe kao žrtvu – Jaganjac koji oduzima grijeh svijeta.
Isus poziva svoje na budnost i molitvu. Sve korača prema konačnom cilju, cijeli se svijet nalazi u procesu sazrijevanja. Smjenjuju se vremena dobra i zla, vremenske plime i oseke se mogu odčitati kroz povijest svijeta. Možda je upravo nama dodijeljena sudbina da živimo u zlim, prijelomnim vremenima. Zapravo u okruženju zlih ljudi koji huškaju na rat, mržnju, krvoproliće. U vremenu kad se oko nas događala strašna apokalipsa na zalazu drugog kršćanskog tisućljeća. I upravo je ovo vrijeme izazov svakome svjesnom životu. Lijek protiv lijenosti, učmalosti. Vrijeme je ovo snalaženja, predanog posla, usrdne molitve, pomlađivanja. Ovo nas vrijeme jednostavno sili da premislimo svoje životne postavke u odnosu na svijet, Boga i čovjeka. Zato sve ovo oko nas ima katalizatorsku ulogu, ulogu pročišćavanja i obnove vlastite svijesti i narodnog bića. Katarza svega kroz oganj i vatru.
Što ima Isus u zreniku kad upućuje one teške riječi svojim učenicima, a posredno i nama? Cilj nije kažnjavanje, uništenje, zatiranje neprijatelja (Božji će sud zacijelo biti i silniji, božanskiji i čovječniji!), nego on smjera na dolazak Sina Čovječjeg. U moći i slavi. Ozbiljenje onih izričaja iz Očenaša: 'Sveti se ime tvoje, dođi kraljevstvo tvoje, budi volja tvoja'. Uključena je tu i završna molitva, 'oslobodi nas, izbavi nas od Zloga', tj. konačne propasti. Isusov nas poziv obvezuje, kao i pozivi starozavjetnih proroka, na obraćenje u ovom trenutku, u sadašnjem životu, da možemo opstati pred Sinom Čovječjim. Bog prema kome smo se zaputili i u koga vjerujemo nosi crte Isusa Krista. Sve što se zbiva samo je mogućnost da se pojedinac i zajednica vjernika pokaže i dokaže pred svijetom, čije obilježje nosi.
Isusove su riječi jasno upozorenje da je nemoguće stvoriti savršeno ljudsko društvo, zemaljsko kraljevstvo savršenog humanizma ljudskim sredstvima. Samo je u Bogu cilj, smisao, nada. Samo je Isus Krist pravi izbor između bitka i nebitka, vremena i vječnosti. U vremenima kad se sve ruši i urušava, gdje pronaći uporište i na što se osloniti? Židovi su kroz svoju povijest toliko puta doživjeli rušenje svega postojećeg. Ali je uvijek ostajala vjera, nada i povjerenje u Boga. I u Auschwitzu. Isto je proživljavao i hrvatski narod u tragediji Vukovara, Škabrnje, u tolikim razaranjima, kad su se zatirali povijesni spomenici vlastite uljudbe, vjere, opstojnosti na ovim prostorima.
Gdje pronaći uporište? "Ovo je sadržaj vjerovanja u providnost: Kad pljušti smrt s neba, kao što se to danas zbiva. Kad okrutnost zahvaća narode i pojedince, kao što se to danas zbiva. Kad glad i progoni tjeraju milijune i milijune s njihovih ognjišta, kao što se to danas zbiva, onda se možemo u takvim vremenima ponositi, da nas sve to nije kadro niti može rastaviti od ljubavi Božje u Kristu Isusu... Providnost nije poput stroja u kome se sve odvija prema ustaljenom planu. Providnost naprotiv znači da u svakoj situaciji postoji stvarateljska i spasiteljska mogućnost" (P. Tillich).
Isusova smrt na križu, njegov Veliki petak je trenutak kad umire cijeli svijet, da bi obnovljen i preporođen uskrsnuo na novi život. Vizija Isusove smrti u Markovu Evanđelju jest ujedno i vizija propasti svijeta. Bog zadržaje zadnju riječ, on nad svime gospodari u konačnici. To će potvrditi i Pavao u poslanici Rimljanima, davno prije nego je Marko napisao svoje Evanđelje za Crkvu (usp. Rim 14,7sl).
FRA TOMISLAV PERVAN - MEĐUGORJE
