(Mt 9,35-10,8)
Isus je obilazio gradove i sela, navještajući Božje kraljevstvo. Sažali se nad mnoštvom ljudi jer bijahu izmučeni i ophrvani kao ovce bez pastira.
Jedan me je mladić nazvao telefonom i kaže da je izgubljen u svome pozivu. Napustio je jednu redovničku družbu pa je tražio ipak nešto izvan redovništva. Želio je biti svećenik - kako on kaže. Rekao sam mu da se javi u dijecezansku bogosloviju. On mi je na to odgovorio da to ne dolazi u obzir jer je on školovan i boji se da će završiti negdje u župi, u zabačenom selu. Isus je obilazio gradove i sela. Većina njegovih učenika bili su odbačeni ljudi i seljaci.
Riječ obilaziti (grč. periago) ima dva značenja. Može označavati obilazak u smislu zaobilaženja ili izbjegavanja nekoga. No, može značiti i pohod nekome zbog zabrinutosti. Doslovce to može značiti i maltretiranje samoga sebe zbog ljubavi prema drugima. Ta zabrinutost nema veze sa znatiželjom. Postoje ljudi koji obilaze druge ne radi ljubavi nego zbog znatiželje. Takav im je obilazak hrana za prepričavanje događaja i detalja iz obiteljskog života. Oni jednostavno zabadaju nos u nečiji život. Ovakav obilazak nije motiviran ljubavlju nego ljudskom ohološću. Postoji još jedan razlog obilaska. Često ljudi traže samopotvrdu kod drugih. Nisu dovoljno cijenjeni u svojoj obitelji ili zajednici. Hodaju okolo tražeći ljubav, no zaboravljaju da čovjek nije izvorom ljubavi. Čovjek je tragačem ljubavi, a ne donositeljem.
Isus obilazi gradove i sela zbog isitnite ljubavi i zabrinutosti za svakog čovjeka. On se ne treba nikome povjeravati jer dobro zna što se skriva u ljudskom srcu (Iv 2,24). Isusa zanima svaki čovjek bez obzira na svoje gradsko ili seosko podrijetlo. Za Isusa svatko je važan i sve mu je zanimljivo. To je Božja odlika. Tako može ljubiti jedino sam Bog. Nijedan čovjek ne može se pobrinuti za muku drugih. Ni sam ne može se pobrinuti za sebe. Na ljudski način to nije izvodljivo.
Bog Otac u svome Sinu poziva te k sebi. On kaže za sebe da će te nositi poput orla na svojim krilima. Prema tome, Bog nije kobac koji bi te udavio u svojim kandžama. On nosi svoj narod, nosi tebe na svojim krilima, a ne ispod krila. Time te štiti od otrovnih strijela koje bi te mogle raniti odozdol. Njegova blizina je nevjerojatna. Upravo o tome je govorio Isus dok je obilazio selima i gradovima. Osim toga u svojoj ljudskoj i božjoj zabrinutosti liječio je svaku bolest. On nije liječio sve bolesti, nego svaku bolest. I taj izraz ukazuje na pojedinačni pristup Boga svakom čovjeku.
Zašto je Isus govorio o blizini Boga i njegova kraljevstva te zašto liječi ljude? Jer su bili izmučeni i ophrvani (grč. eskilmenoi; herrimenoi). U tom kontekstu izmučen čovjek je taj koji je izgubio unutarnje jedinstvo i postao razdvojen, raskomadan, pun nemira, pa tako i izraz ophrvan označava čovjeka koji je napušten, odbačen i razdjeljuje ga demonska sila. Tako se često i ti osjećaš. Raskriljuješ ruke u gesti rezignacije i predaje. Postavljaš pitanje gdje je Bog? Zašto me je napustio? Međutim znaj da u tvoje raskriljene ruke upisuje se Isusov pobjednički križ. Tu gdje ti je najteže dolazi Isus i preuzima na tebe tvoju patnju. Iscjeljuje svaku ranu. On ne može proći pokraj tebe a da ne svrati kod tebe. Iako ti se čini da si potpuno raskomadan i mučen od svih demonskih sila u svojoj odbačenosti, Isus te uzima na svoje raskriljene ruke upravo tako kao što orao nosi svoje mladunče. On te štiti od svih otrovnih strijela svojim tijelom. Tako zacjeljuju tvoje rane. U njegovim ranama je tvoje iscjeljenje.
