Takvo razmišljanje razara tvoju nutrinu. Dok sam osobno shvaćao stvarnost u ključu „što bi bilo da je bilo“ tonuo sam uništavajući samoga sebe i ljude oko sebe iako sam znao da je Isus Krist Gospodin svih vremena pa tako i moje prošlosti. Ustvari, takvo razmišljanje isključuje Božju providnost. Čuvajte se toga jer nikada nećete se osloboditi prošlosti.
Ali sada učinimo nešto što se suprotstavlja prethodnoj tezi: „Što bi bilo da Isus nije otišao u nebo i nije poslao Duha Svetoga?“ Znam, nitko tako ne razmišlja jer mi smo naučili da je Duh Sveti tu. No što bi bilo da Duh Sveti nije nam darovan? Onda bi nam bilo isto kao što je bilo ljudima iz Starog zavjeta, iz razdoblja sklapanja Sinajskog saveza. Oni su vidjeli čudesne pojave. Gledali su Mojsija koji je silazio s brda, ali su ostali nevjerni Bogu. Nisu mogli primiti njegovu riječ. Tonuli su u svojoj prošlosti. Željeli su se vratiti u Egipat, a Mojsije, Božji izabranik, išao im je na živce. Zato je Isus uskrsnuo i otišao svome Ocu. To nam mora biti razlog za radost. Najavio je da ćemo činiti veća djela od onih koje je on činio. Zar je to moguće? Isusov odlazak je bio uvjet ispunjena obećanja. Sada je nebo otvoreno. Novi savez je sklopljen po Isusovoj smrti i uskrsnuću. Sam Bog je stao iza toga. Kako bi čovjek mogao biti odgovarajući partner u savezu, Otac i Sin šalju svoga Duha. Zato smo sretni i naša je radost potpuna. Naša je nada ispunjena Božjim obećanjem. U Duhu Svetom nestaje rečenica „Što bi bilo da je bilo“. Tvoj život dobiva sasvim novu dimenziju. Novi si čovjek.
Možda silazak Duha Svetoga nećeš osjetiti na način kako su ga dočekali apostoli u dvorani posljednje večere. Možda taj će se dolazak dogoditi u užem krugu tvojih prijatelja. Možda u tvojoj crkvici negdje na kraju svijeta ili u tvojoj tamnoj sobi usred slabosti i straha. Uskrsli Isus onog prvog dana dolazi upravo među takve učenike: slabe, uplašene, malovjerne, jednostavno takve nikakve. No Sila odozgor je ispunjenjem obećanja. Duh Sveti obnavlja cijelu prošlost. On obnavlja Sinajski savez stvarajući sve novo.
I možda sve tako čitaš i klimaš glavom na znak potvrde misleći pri tom: „Svejedno, sutra će me dočekati staro, opterećen sam svojom prošlošću jer da nisam tada bio tamo, ne bi se to dogodilo; da sam imala drugoga muža, sve bi bilo drugačije; da sam imao onu curu za ženu, bio bih sretniji; da sam poslušala tada kolegicu, ne bih imala taj problem – i tako nastavljaš bez kraja. No danas je taj dan kada Duh Sveti razlijeva svoju milost. Danas je vrijeme milosti. Zaokruženo je djelo spasenja.
Prekini razmišljanje u ključu „što bi bilo da je bilo“. Duh Sveti koji obnavlja Sinajski savez, obnavlja danas u tebi milost krštenja. On te restaurira, servisira. Skida s tebe gnusno opterećenje. Oslobađa te sramote i stida koje još uvijek nosiš oko vrata. Tamu u kojoj živiš pretvara u svjetlo. Daje ti novi jezik ljubavi. Prestaje tvoja babilonska kula jer dolazi tvoj Osloboditelj i uči te govoriti novim jezikom. Tako nestaje tvoja prošlost. To je jedini način kako se riješiti svoje grješne prošlosti. Drugi ne poznam.
Predaj Duhu Svetome svoj život. Dozivaj ga. Pazi! Sve će se promijeniti.
