(Iv 20, 1-9)
Zbog vremena u kojem živimo, a u kakvom još nismo živjeli, vrijedi promatrati još jednom otajstvo Isusova uskrsnuća. To je bila noć, pa cijeli dan koji su promijenili povijest čovječanstva. Upravo mi danas tako nešto trebamo. Isusovo uskrsnuće ima snagu za sva vremena. Ono se nije dogodilo samo tada po noći i gotovo! Ne! Isusovo uskrsnuće zahvatilo je cijeli svijet i cijeli svemir i čini sve novim. Uskrsnuće je sada i neće prestati. Upravo to mi ljudi današnjice trebamo. Nitko od nas nije kadar izumiti najbolje rješenje oko sadašnje situacije i suprotstaviti se zlu oko nas. Dok mi to sve pokušavamo, oko nas razvija se jedino svađa i nerazumijevanje. Zagledajmo se u Uskrsloga i njemu prepustimo potpuno upravljanje ovim svijetom i našim životima. Jer samo Isus je pobijedio smrt i grijeh. Učinio je nešto što je svima nama nemoguće.
Živimo u vremenu kada su mnoge stvari u liturgiji dokinute. Možemo se radovati, ali ta radost nije toliko izražena vanjskim oblicima. Tko zna, možda i bolje tako – bar za sada? Možda ćemo se naučiti cijeniti unutarnju radost koja bi trebala biti toliko duboka, a opet vidljiva. Događaj Isusova uskrsnuća događa se također u vrlo intimnoj atmosferi bez kamera, velikih okupljanja, ali zato u velikoj radosti. I sam uskrsli Isus čini vrlo jednostavne stvari.
Što čini Isus kada se budi od mrtvih? Razmislite? Što biste vi prvo učinili? Iz Ivanova evanđelja izgleda da je Isus nakon svoga uskrsnuća prvo pospremao krevet - mjesto na kojem je ležao. Zvuči nevjerojatno i prejednostavno u usporedbi s takvim velikim događajem kao što je uskrsnuće. No sveti Ivan izviješta da je uz povoje u kojima je ležao Isus bio i ubrus koji je prekrivao Isusovo lice, svijen na osobnom mjestu. Tko bi mogao složiti ubrus? Isus je bio sam u grobu. Ivan i Petar su vidjeli i svjedoče.
Isus, kada je uskrsnuo, sigurno je mislio o velikoj sili Oca i Duha Svetoga koji su ga podigli iz mrtvih i o tome kako je on sam uskrsnuo. Uz to morao se sjetiti onoga što ga je naučila mama. Prvo kada se diže iz kreveta treba ga pospremiti, a ne ostaviti iza sebe nered.
Malo se uvijek nasmijem kada o tome govorim. Uspoređujem sebe kada ustajem iz kreveta. Ne spremam odmah, tek nakon nekog vremena. Ali u zadnje vrijeme sve se mijenja.
Isus nakon svojeg uskrsnuća ne ide među mnoštvo, nego uvijek susreće pojedine osobe, šeće s njima, razgovara, jede ribu, lomi kruh. Njegovi su ga učenici prepoznavali po običnim gestama.
Rekoh, živimo u čudnim vremenima. Upravo u njima želimo biti Isusovi. Dvoumimo se oko različitih odluka. Sve transmisije misa preko interneta su samo virtualne. Neka već Bog uskrati to vrijeme kušnje jer samo on može učiniti čudo. Uskrsnuo je za nas.
On može učiniti sve drugo za nas. I upravo po ovom vremena sjedni, zagledaj se u Isusov grob.
Najvažnije je ipak to što će se dogoditi u dubini tvojeg srca. Hoćeš li vidjeti Isusa u najsitnijim stvarima? Hoćeš li ga vidjeti da je on uskrsnuo i u tvojoj sobi? Je li uopće moguće osjetiti Uskrs?
Isusov put intimnih susreta sigurno ćemo bolje shvatiti kroz ovu situaciju. Pitaj Isusa dok sjediš na svojem krevetu: „Isuse je si li živ?“, a on će ti odgovoriti: „Živ sam“. To može osjetiti srce koje želi primiti Isusa, koje traži mir u Bogu (usp. Ps 62), upravo to srce će čuti „Ne boj se!“. To je prva rečenica koju je izgovorio Isus uplašenim učenicima koji su mislili da ih je Isus napustio. Trebamo tu Isusovu blizinu da uđe u naše kuće, naše sobe, naše uplašene obitelji, na posao, u naše svađe i kaže nam: „Mir vama!“
Bog nosi svojem narodu mir i spasenje i nikada ga neće napustiti. Možda upravo ti živiš u strahu zbog korona virusa, cjepiva, maski i sl. Isus je uskrsnuo i uskoro će sve završiti jer njegova ljubav sve preobražava.
