(Iv 12, 20-33)
Možda si se više puta pitao kako pokrenuti svoj duhovni život i susresti Boga. Vjerska stagnacija sve više ti smeta. Kako izaći iz toga i početi živjeti život s Bogom i u Bogu? Mislim da bismo u odlomku iz Ivanova evanđelja mogli pronaći tri točke kako si pomoći. Naravno, ovo nije neko magijsko sredstvo koje kroz tjedan dana može učini potpunu promjenu. Nitko ne bi to tako trebao shvatiti. To su samo tri zapažanja kako upoznati Boga.
Prije nego što su Grci upoznali Isusa na njihovom putu, pojavio se cijeli lanac ljudi koji su ih doveli Isusu. Zajednica ima snagu pospješivanja, ubrzavanja određenih milosti. Takva je narav Crkve. Jedan drugome nudi ono što ima najvrjednije. Crkva ima Isusa. Želi da ga svatko upozna. Pošto je Crkva mistično tijelo, ona ubrzava proces susreta s Gospodinom. Isus ljubi svoje tijelo. On sam je htio Crkvu. Iako smo članovi Crkve, nismo baš sveti, ali Gospodin ljubi svaki ud svojeg mističnog tijela. Nitko umjesto tebe ne može ući u relaciju s Bogom. To možeš samo ti. Netko ti može samo pomoći pokazati put: preporučiti dobrog ispovjednika, dobru knjigu, potaknuti Božjom riječju i plemenitim srcem. Ponekad je vrlo teško samome pronaći put. Dobro je kada na svom duhovnom putu imaš pravog prijatelja koji će ti pokazati Isusa.
Pronađite dobre ispovjednike, duhovnike s kojima ćete moći otvoreno razgovarati o svojoj vjeri. Možda će biti dobra i zajednica unutar župe ili biskupije. Ukoliko naiđete na suprotno od spomenutog, nemojte odustajati i gubiti volju. Tražite sve više i više. Ako je potrebno, promijenite i sredinu kojoj pripadate, makar na kratko!
Naravno, nitko vas neće dadiljati cijeli život, nego radi se o startu, o zamašnom točku. Treba pronaći smjer.
Druga točka koja nas može približiti Gospodinu je Isusov odgovor Grku. Ne znam što su oni očekivali od Isusa. Moguće da su se nadali nekoj toploj dobrodošlici i lijepim riječima. Međutim, Isus govori o velikim i ozbiljnim stvarima. Ako netko želi ići za Isusom, mora mu se potpuno predati! Za Isusom ne može se ići tek tako ili možda na pola. S Bogom možeš biti ako se odlučiš ići s njim cjelovito. Slično je u bračnoj zajednici. Ili ste zajedno potpuno, ili na određeni postotak, ali tada niste zajedno. To se zove bračna vegetacija. No, ako želiš, možeš to promijeniti.
Naravno, u braku prevladava ljudski element i želja za popravkom leži uvijek s jedne i s druge strane. U susretu s Bogom, on sebe daje potpuno i to zahtjeva od čovjeka. Isus govori o zrnu koje mora umrijeti pod zemljom. To znači da u hodu za Isusom ne možeš si ostaviti neki „najdraži grijeh“ misleći „a, to je samo to, neka tako ostane, važno da idem za Isusom“. Upravo ne tako! I najmanja grješna navika nalikuje na zavezani balon koji, dok se ne odveže s konopca, neće poletjeti u zrak. Potreban je radikalizam vjere. Samo Bog mora biti na prvom mjestu i sve treba učiniti da on bude na prvom mjestu. Bez obzira na to što radiš, prilagodi svoj život, život svoje obitelji tako da samo on bude na prvom mjestu. Drugačije nije moguć hod s Bogom jer on neće biti prije svega, neće biti jedinim Bogom koji je objavio svoju volju.
Treća točka je najvažnija u ovoj priči. Isus, kada bude uzdignut iznad zemlje, sve će privući k sebi. On sam daje tu milost. Možeš pronaći i najboljeg duhovnika, odrediti život u potpunoj bezgrješnosti, ali On daje svoju milost. I nije tajna da Isus želi svaku osobu privući k sebi. On želi svakoga! Netko će reći da ako je najvažnija Božja milost – Isusovo privlačenje k sebi, onda padaju u vodu dvije prethodne točke. Ne, to nije tako! Jer te Isus vuče k sebi već odavno, ali ti nisi napravio te dvije prve točke: nisi tražio pomoć drugih niti si umro grijehu. Stoga, te dvije točke te toliko drže da se ne možeš približiti Isusu. Njegova milost ne prestaje. Ti se odluči na radikalizam i pomoć drugih, osobito njihovu molitvu i svećenički savjet, odluči se prekinuti s grijehom.
Isus te stalno privlači k sebi.
