Piše pater Arek Krasicki:
Isus uspoređuje ulazak u nebu sa židovskim vjenčanjem. Njihovi običaji mogu nas zbuniti. Malo je čudno kako deset djevica očekuje zaručnika! Toga nema kod nas. Preskočit ćemo tu razinu. Isus nas želi poučiti o nečem drugom. On nam želi reći da budemo mudri i sve učinimo kako bismo ušli u nebo. Biti u Božjem kraljevstvu znači ući u nebo. Isus nas poziva na radikalno obraćenje. Iskoristimo tu priliku.
Priča o deset djevica nije priča o ženama. Tu se ne radi o spolu. Riječ je o deset duša. To je priča o duši koja može biti mudra ili luda. Mudra duša ide u nebo, a luda u pakao. To je priča o duhovnoj mudrosti ili duhovnoj ludosti, o spasenju ili vječnoj propasti. Isusova priča ukazuje na to što trebamo učiniti da postanemo mudra duša.
Prije svega, pogledajmo dvije zajedničke stvari. Na početku mudre i lude duše imaju iste početne situacije. Sve, bez obzira na to hoće li biti primljene na gozbu ili ne, imaju istu polaznu točku. Sve očekuju zaručnika. Neka nikoga ne zavara uvjerenje: „Ali, ja želim ići u nebo. Želim biti vjernik!“ Svaki vjernik ima „neku“ želju za nebom – bar tako kaže, ali ta želja nije dovoljna. Druga zajednička točka mudrih i ludih duša je vrlo utješna. Mudre i lude djevice su zaspale. Time se svatko može utješiti. San je slika čovjeka koji ne uspijeva. Muči se, ali nažalost klone, pada, ustaje i opet pada. On hoće bdjeti, ali ne uspijeva. Nije bilo tako da mudre djevice ni na trenutak nisu zaspale, a glupe jesu. Ne! I jedne i druge su zaspale. Što to znači? Bog ne očekuje od tebe da budeš potpuno savršen, bez ijedne mane i bez ljage. U traženju Boga može ti se dogoditi propust. To se tiče mudrih i ludih duša.
Po čemu se međusobno razlikuju mudre i lude duše? To je ustvari glavna poruka prispodobe. Sve djevice imaju lampe, ali nemaju sve dovoljno ulja u njima. Lampa je nešto što simbolizira vanjštinu.
Ulje je nešto što simbolizira nutrinu. Ulje je srce lampe. Iz ulja nastaje svjetlo, a bez ulja nema svjetla. To znači da su u duši dva segmenta, jedan vanjski, a drugi unutarnji. U vanjskom se nalaze religioznost i dobra djela. Čovjek može biti dobar, religiozan, ali to je samo vanjština. On nema ulja. U Bibliji se ulje povezuje s pomazanjem. Krist znači pomazanik. Uljem je bio pomazan onaj koji je potpuno predan Bogu. Ulje određuje pripadnost Bogu. Ukazuje na korjenitu povezanost s Bogom. Jedinstvo. Mudre djevice imale su izgrađenu jedinstvenu, zasebnu relaciju s Bogom. To znači da su te duše izgradile s Isusom, osim vanjske religioznosti, vrlo duboku i zasebnu intimnost povezanosti. To nisu učinile lude djevice. One su ostale samo na lampi, na tome što je vanjsko, na religioznom prakticiranju stečenih obrasca ponašanja u crkvi. Tu nema intime. Tu se događa isključivo odrađivanje bez obraćenja, bez emocija.
Lude djevice mole mudre da s njima podijele ulja. Nameće se mišljenje kako mudre duše nisu bile simpatične jer nisu htjele podijeliti ulje s ludim dušama. NE! Uopće se ne radi o tome! U pitanju je dijeljenje intimnog iskustva susreta s Bogom. One nisu mogle podijeliti svoju relaciju s Bogom jer to nije moguće. Moja relacija s Bogom ne može se prenijeti na druge ljude. Svaki čovjek ima svoj odnos s Bogom koji nije podjeljiv niti prenosiv.
Što rade lude djevice? Idu kupiti ulja. One traže od ljudi ono što im oni ne mogu dati ni prodati. Duboko iskustvo ljubavi s Bogom ne može se kupiti. Mudre su imale svoju relaciju s Bogom, a lude kažu: „Dajte nam svoju relaciju“. Često ljudi oponašaju nekoga drugog: ili poznatog sveca, ili nekog „velikog“ duhovnika, ali to završava tako da te Bog ne poznaje. On te poznaje samo u tvojoj relaciji s njim. Ne možeš doći pred Boga s relacijom koja pripada nekome drugome. To nije tvoja relacija. Sveci i veliki duhovnici mogu nam pokazati samo dio puta. Mogu objasniti kako se trebamo boriti, ali ne mogu nam darovati relaciju s Bogom koja ovisi o nama.
Mudre djevice-duše su došle pred Boga sa svojom relacijom. O relaciji s Bogom ovisi tvoj ulazak u nebo. Ta se relacija gradi i u sakramentima. Sve što je bilo poprskano uljem je pripadalo Bogu. Mudre djevice su bile potpuno predane Bogu. Sve što je u nama, trebamo predati Bogu. No bez ljubavi na kojoj ćeš graditi svoju intimnu relaciju s Bogom, nećeš ući u nebo. Netko se može zvati kršćaninom, katolikom – takav hodajući „lampion“, ali zapreka ulaska u nebo će biti njegova površnost jer unutra neće biti ulja. Isus kaže: „Tražite me, gradite posebnu relaciju. Vrijeme odmiče“.
