Pater Arek Krasicki: Bolna iskustva prošlosti dovode te Isusu

(Mk 14,1-15,47)
Opisu muke Gospodnje prethodi događaj u Šimunovoj kući, u Betaniji. Tu je nepoznata žena pomazala Isusova stopala skupocjenom pomasti. U ovom odlomku ima dosta detalja. Pogledajmo jedan od njih. Taj će nas detalj dovesti do lijepog zaključka. Marko evanđelist predstavlja vlasnika kuće kao Šimuna Gubavca.
Zašto se Šimun zvao Gubavac? U Isusovo vrijeme, prema starozavjetnom zakonu, gubavci su bili isključeni iz društva. Živjeli su negdje izvan gradova i sela. Imali su svoja naselja. Morali su upozoravati zdrave ljude da im se ne približavaju. Šimun je isto živio udaljen od ljudi. No, sad ima svoj dom u koji je pozvao Isusa. On je bio gubav, ali je ozdravio. Inače ne bi bilo moguće da su u kuću stigli gosti koji bi se družili. To označava da Šimun iako je bio zdrav, nosio je nadimak „Gubavac“. Taj detalj je vrlo važan jer će nam otkriti nešto izvanredno.
Neki od komentatora evanđelja koji su proučavali taj detalj pretpostavljaju da je taj Šimun zapravo onaj gubavac kojeg je Isus izliječio na početku svojeg javnog djelovanja (Mk 1, 40). Iako na početku on nema imena, sada se otkriva svijetu. Znanstvenici pretpostavljaju također da je već bio star i pripadao je farizejima. No, kad je bio u srednjim godinama razbolio se na gubu. Zbog toga je morao napustiti svoju kuću, obitelj i prijatelje. Živio je u izolaciji. Odakle to znamo? Jer evanđelisti govore također o sličnom događaju iako se razlikuju u nekim elementima. Na temelju opisa tog događaja može se sastaviti jedna priča. Šimun je iskusan farizej, cijenjen u društvu, koji je zbog svoje bolesti morao napustiti svoju sredinu, ali se u nju vraća. Isus ga vraća u život. Sada on poziva Isusa na ručak, želi mu zahvaliti.
Šimun je ozdravio doduše na tijelu, ali njegovo srce treba još uvijek ozdravljenja. On mora naučiti ljubiti istinito. Zato Isus dolazi u njegovu kuću. Pruža mu cjelokupno ozdravljenje. Čini se da ga je Isus ostavio na kušnji. Šimun je susreo Isusa, ali nije krenuo za njim kako bi se dogodilo njegovo potpuno iscjeljenje. Isus želi da njegova kuća postane mjesto susreta na kojem će ljudi upoznavati Boga.
Ima tu još jedna pretpostavka koja se isto može prihvatiti. Šimun Gubavac iz Betanije, prema nekim komentatorima, bio je otac Marte, Marije i Lazara. Zvuči nevjerojatno, ali zašto ne bismo mogli prihvatiti tu činjenicu. Dobro znamo da je Isus volio biti u kući Marte, Marije i Lazara. Neki poistovjećuju ženu u Šimunovoj kući upravo s Marijom Lazarovom. Prema tome, Šimun Gubavac bi bio njezin otac, a njihova bi kuća bila mjestom gdje Isus želi doći. Zar to nije čudesno? Osobito ako otkrijemo i tu dimenziju da je to priča o svakom od nas.
Zapetljana povijest Šimuna Gubavca i njegove obitelji govori o nama. Svi imamo određene petlje i čvorove na svojoj prošlosti. Dolazimo iz obitelji koje nisu bile svete. Često i naši životi su daleko od onoga što bi svatko od nas želio dok idemo za Isusom. Naši životi predstavljaju odbačenost, pokušaje poprave, izgradnje tijela i srca, pokušaje bivanja s Isusom i odlaske od njega. Osjećamo i mi to prvo ozdravljenje, ali srce nije se još usidrilo u Isusu.
Isus nas želi u potpunosti kao što je želio Šimuna. Bio je s njim u njegovoj gubi, u njegovom oslobođenju, u zatvorenom srcu koje je osuđivalo druge. Tada ga je Isus učio ljubiti. Isus je bio i s njegovom obitelji, koja je također imala problema. Nikada ih nije napustio. Mariji je oprostio grijehe. Uskrisio je Lazara. Isus želi čovjeka potpunog. On želi obuhvatiti svaku dimenziju cijelog tvog života, a ne samo ono nakon obraćenja. Njemu je važan svaki tvoj put! Kroz svoju muku, smrt i uskrsnuće, Isus želi ući u svaki detalj tvojeg života.
Tvoja nemoć, slabost, grješnost, koju možemo usporediti s gubom, u susretu s Isusom su izliječeni. Šimun, iako više nije bolovao od gube, zvao se Gubavac kako bi si stalno ponavljao, pa tako i pred drugima svjedočio: „Nisam više gubavac jer me je Isus oslobodio!“ Gubu njegova srca i gubu na tijelu izliječio je Isus Krist. To da su ga i dalje zvali Gubavac uopće nema značenja. To samo podsjeća na susret s Isusom.
A kako bi tebe ili mene ljudi zvali danas? Ne boj se toga jer su to mjesta u kojima Isus susreće tebe kao što je susreo Šimuna u njegovoj gubi i u njegovoj kući. Ne boj se svojih nadimaka i prošlosti jer tu je Isus i to je najljepša Radosna vijest.