„Što ako mi je ovaj križ nužan? Smijem li tada moliti da me mimoiđe ova čaša? Nisam li zaslužio svaku patnju koju mi pošalješ? Što ako ne zaslužujem biti sretan?“
Jesu li ovo glasovi koje čuješ u sebi?
Bojiš li se zbog tih glasova moliti za sebe? Misliš li da nisi vrijedan da se obraćaš Bogu kad znaš kakav si?
Ali nije li odvažnost desnog razbojnika spasila? Odvažnost da traži ulaz u raj bez obzira na to što je trpio zasluženu kaznu? Nije li bio uslišan?
Ako ne budeš tražio Božju pomoć, kako se nadaš pomaku nabolje? Misliš li da možeš sam, bez Božje pomoći? Ili si došao do trenutka kad ne očekuješ da će biti bolje i samo čekaš svoju smrt? Je li to mjesto na kojem želiš biti ili još postoji tračak nade? Idi prema tome tračku svjetla. Kreni, dopusti Bogu da taj tračak nade zapali u tebi oganj koji će spaliti sve ono što treba spaliti, sve ono što nije Bog u tebi.
Možda jesi zaslužio čašu patnje koja ti je namijenjena
Nosi svoj križ, ne bori se protiv njega, dopusti Bogu da te čisti dokle god ima materijala za čišćenje. Ali pričaj sa svojim Bogom, pričaj s Onim koji te beskrajno ljubi. Traži Njegovu utjehu i onda kad je dalek i kad ti se čini da ga nema. Vjerom znaš da je tu. Vjerom znaš da te voli. Sjeti se da je i Isus molio da ga mimoiđe čaša koja mu je bila namijenjena. Smiješ i ti moliti Boga, ali moraš iznad te želje imati želju da ćeš bezuvjetno vršiti Božju volju, kakva god ona bila. Možda jesi zaslužio čašu patnje koja ti je namijenjena. Ali ipak smiješ doći Gospodinu čija milost sve prekriva. U Njegovu pogledu nađi snage za nošenje te čaše. U Njegovom zagrljaju nađi snage za nošenje svoga križa.
