Život bl. Djevice Marije u kući u blizini Efesa detaljno je opisan u njezinim razmatranjima te se kao takav kasnije pokazao vjerodostojan i autentičan.Najveće moguće priznanje dobio je i sam i životni put Ane Katarine Emmerick, kad ju je 3. listopada 2004. godine blaženom proglasio papa Ivan Pavao II.U ovome djelu donosimo vam njen izvještaj o tome što je sve prethodilo do Marijinog uznesenja na Nebo.
Marijina putovanja iz Efeza u Jeruzaelm.
„Poslije treće godine svog boravka u Efezu uhvati Mariju velika čežnja za Jeruzalemom. Ivan i Petar odvedoše Je tamo. Mislim da se tamo okupilo više Apostola…Kod njihova dolaska vidjeh da navečer u suton, prije nego krenuše u grad, pohodiše Maslinsku goru, brdo Kalvariju, Sveti grob te sva sveta mjesta oko Jeruzalema. Majka Božja bila je tako tužna i taknuta samiloću da se jedva mogla održavati uspravnom, pa Je Petar i Ivan odvedoše otuda pridržavajući Je ispod ruku.
Godinu i pol prije svoje smrti Marija je još jednom doputovala iz Efeza u Jeruzalem. Tad je ponovno vidjeh kako umotana u noć pohodi s Apostolima sveta mjesta. Bila je neizrecivo žalosna i stalno je uzdisala: „Oh, Sine moj, Sine Moj!“ Kad dođe do stražnjih vrata palače gdje bijaše susrela Isusa koji padne pod križem, dirnuta bolnim sjećanjem padne bez svijesti na zemlju, a Njezini prijatelji pomisliše da umire.
Odnesoše Je na Sion u Cenakul, u čijim je prednjim zgradama stanovala. Ovdje bijaše Blažena Djevica tijekom više dana tako slaba i bolesna i toliko puta padne u nesvijest da su češće očerkivali Njezinu smrt te Joj nakaniše pripremiti grob. Oba sama izabere za to jednu špilju u Maslinskoj gori, a Apostoli dadoše da Joj tamo neki klesar kršćanin uredi lijepi grob.
U međuvremenu bijaše više puta proglašena mrtvom, a glas o Njezinoj smrti i grobu proširi se i po drugim mjestima.
Ali, kad grob biješe dovršen, bijaše već ozdravila te dovoljno snažna da opet otputuje natrag do svog stana u Efezu, gdje je nakon godinu i pol zaista umrla.
Marijin grob u Getsemanskom vrtu kraj Jeruzalema
Crkva Marijina groba u Getsemanskom vrtu
Grob za Nju priređen na Maslinskoj gori bio je uvijek čašćen, kasnije je iznad njega sagrađena i crkva, a Sveti Ivan Damašćanski – tako sam čula u duhu – pisao je onda po čuvenju da je Ona umrla i pokopana u Jeruzalemu.
Vijest o Njezinoj smrti, Njezinom grobu, Njezinom uznesenju na Nebo Bog sigurno dopusti da neodređene postanu predmetom predaje kako tada još toliko u poganskoj svijesti ne bi dao nikakva međuprostora u kršćanstvu, jer lako je moguće da bi je neki častili kao neku božicu.“
(Blažena Ana Katarina Emmerick, Život Blažene Djevice Marije, Naklada Sv. Antuna, knjižare Verbum) /photo:Wikipedia,worldalldetails
