U središtu liturgije Kristove smrti i pokopa je Križ odnosno čašćenje križa. Velika subota (Vazmeno bdijenje): Nastupila je najsvetija noć u kojoj Crkva slavi najveću pobjedu Krista nad smrću, grijehom i zakonom. Zato je ova noć bdijenja, molitve i slavljenja koja se ovdje događa po znakovima i liturgiji Crkve. Ovo je majka svih bdijenja i najljepši obred u liturgijskoj godini. Sastoji se iz više dijelova: služba svjetla, služba krsta i euharistijska služba.
Marija Magdalena i Marija Jakovljeva i Saloma, prvog dana u tjednu, u ranu zoru dođoše na Gospodinov grob. Dan prije kupiše miomirisa kako bi pomazali Gospodinovo tijelo. Na putu prema grobu međusobno razgovarahu: "Tko će nam otkotrljati kamen s vrata grobnih? (Mk 16,3). Nakon što su došle do groba ugledaju da je kamen od groba otkotrljan. Sa strahom i zebnjom uđoše u grob, i ugledaju jednog mladića zagrnuta bijelom haljinom gdje na desnoj strani groba sjedi. Ugledavši prazan grob, žene spopadne strah i zbunjenost.
Vjerojatno su razmišljale da odmah iziđu iz praznog groba i pobjegnu. Nepoznati mladić odjeven bijelom haljinom vidjevši njihov strah i zbunjenost počeo ih je tješiti i hrabriti da se ne boje. Znao je da su došli zbog Isusa Raspetog Nazarećanina. Govorio im da nije više ovdje na mjestu gdje ga položiše. Uskrsnu! Obavijestite njegove učenike i Petra neka odmah idu u Galileju, gdje će ga vidjeti kako vam i reče Uskrsli Gospodin (usp. Mk 16.1-7).
Žene su neko vrijeme stajale zbunjene i uplašene pred praznim grobom. Nakon razgovora sa nepoznatim mladićem (anđelom) zagrnuta bijelom haljinom, one odmah iziđu i stanu bježati od groba. Dok su bježale u nepoznatom pravcu spopade ih strah i trepet. Zbog straha još nikome ništa ne rekoše o onome što su vidjele i čule (usp. Mr 16.8). Zašto su tražile živoga među mrtvima?
Nakon susreta s Uskrslim Gospodinom odmah javiše njegovim učenicima radosnu vijest da je Isus živ. Poslije toga njegovi učenici nisu su više skrivali u Jeruzalemu, nego su ga potražili u Galileji. Isus Nazarećanin Raspeti uskrsnu u njihovim srcima. Srca su im bila ispunjena nepresušnom radošću, i novom duhovnom snagom za novi život. Stoga, nisu više sumnjali u njegovo uskrsnuće od mrtvih.
U Kristovu uskrsnuću su vidjeli trenutak novog stvaranja, trenutak u kojem se smrt promijenila u život. Raspeta Kristova ljubav koja je na drvu križa (života) umrla, i bila položena u hladnu i mračnu grobnicu, nakon tri dana slavno je ustala iz groba. Svojom smrću pobijedio je našu smrt, i svojim uskrsnućem darovao nam je vječni život. Njegovo uskrsnuće je temelje naše kršćanske vjere u spasenje: "Jer, ako ustima ispovijedaš da je Isus Gospodin, i srcem vjeruješ da ga je Bog uskrisio od mrtvih, bit ćeš spašen" (Rim 19,9).
Drugim riječima, glavni apologetski dokaz za autentičnost odnosno vjerodostojnost kršćanstva je uskrsnuće Gospodinovo. Uskrs je rođendan kršćanske nade. Apostoli su iskušali duhovnu snagu i slatkoću uskrsne nade. Dovikivali su od radosti jedan drugome: Uskrsnuo je, živ je, ukazao se je, prepoznali smo ga!
Domovina Hrvatska proživljava Veliki petak, na koju se spustila mračna smrtna tama da ubije svjetlo Uskrslog Gospodina. Voljenja i ljubljena nam Hrvatska proživljava najteže dane u svojoj povijesti. Ostavljena i napuštena od svih osim Boga, na križu raspeta umire u smrtnoj agoniji. Na žalost i danas smo suočeni s totalitarnim ideologijama: neonacionalsocijalizam-nacizam, fašizam, neobolješevizam-komunizam kao nikada do sada u povijesti hrvatskog naroda, koje beskompromisno napadaju i udaraju na Katoličku Crkvu i kršćanstvo općenito.
Pobornici novog svjetskog poretka uz potporu totalitarnih režimskih ideologija, putem sekularizacije i diktature relativizma žele mijenjati naravni zakon koji je nadnaravan, jer je utemeljen u Bogu. Hrvatska se ne može odreći svojih kršćanskih korijena koji proizlaze iz naravnog zakona, jer u protivnom doživjeti će životni brodolom odnosno nacionalnu tragediju. Hrvatske katoličke kršćanske obitelji posebno su na udaru pobornicima novog svjetskog poretka. Kroz Istambulsku konvenciju hrvatskom narodu nameću rodnu ideologiju koja je u suprotnosti s kršćanskim životnim načelima, a koji se temelje na naravnom zakonu.
Drugim riječima, unose razdor i podjelu u društveno politički život, umjesto da se suoče s gorućim problemom hrvatskog društva, kao što su migracija (iseljavanje naroda) i demografija (izumiranje naroda). Fatimska vidjelica sestra Lucija dos Santos, nagovijestila je u svom proroštvu da će Sotona na poseban način voditi rat protiv obitelj. Drugim riječima, posljednja bitka između Boga i Sotone odnosno njegovih paklenih sila voditi će se preko obitelji i braka. Sotona će na sve moguće načine udarati na obiteljski kršćanski odgoj, a posebno na svetost sakramenta braka.
Hrvatska u ovom povijesnom i prijelomnom trenutku proživljava veliku smrtnu agoniju Velikog petka. Mračna smrtna tama Velikog petka izgubila je bitku, jer se Kristova raspeta ljubav u dimenziji križa nije dala ubiti. Slavno je ustala iz groba i obasjala svijet svijetlom vječnog života. Neka se u našem hrvatskom katoličkom kršćanskom narodu dogodi Kristovo uskrsnuće kako je proreklo proroštvo o suhim kostima: Ja ću otvoriti vaše grobove , izvesti vas i vaših grobova, moj narode!...I Duh svoj udahnuti ću u vas da oživite (Ez 37, 12.14). Riječ je o proroštvu koje ima uzorno i normativno ostvarenje. Gospodine, mnogi su u hrvatskom narodu razočarani, izgubili su vjeru u sebe, odnosno više ne vide nikakvog smisla u životu, stoga ne očekuju ništa više od budućnosti. Srce im postalo groblje u kojim je zakopana sva njihova nada. Gospodine, isprazni grobove njihovih srdaca i duša. Drugim riječima, Isuse uskrsni u njihovim srcima kao što su uskrsnuo u srcima svojih apostola. Ispuni im srca potpunom i savršenom radošću svoga uskrsnuća, i povrati im duhovnu snagu, i volju za novi život u zajedništvu s Bogom.
Čuvši radosnu vijest da je Gospodin uskrsnuo apostoli su odmah napustili Jeruzalem, i uputili su se u Galileju da se susretnu s Uskrsnim Gospodinom. I mi moramo napustiti svoj Jeruzalem i skrovitost u njemu, te hrabro i odvažno uputiti se u našu Galileju i potražiti Isusa. Naći ćemo ga među onima koji životare na robovima društvenog života u Hrvatskoj: "Jer ogladnjeh, i dadoste mi jesti; ožednjeh, i napojiste me; stranac bijah, i primiste me; gol, i zaogrnuste me; oboljeh, i pohodiste me; u tamnici bijah, i dođoste k meni." (Mt 25, 35-36).
Ljubav prema nebeskom Ocu ne isključuje ljubav prema bližnjima (usp. Mt 22,36-40). Stoga: "Zaista, kažem vam, što god učiniste jednome od ove moje najmanje braće, meni učiniste!" (Mt 25,40). Svi ćemo biti suđeni po djelima milosrđa i ljubavi koju iskazasmo prema potrebnima i nevoljnima, a takvih sve više susrećemo u Hrvatskoj. Shvatimo vrlo ozbiljno upozorenje koje nam Gospodin upućuje: "Odlazite od mene prokleti, u oganj vječni, pripravljen đavlu i anđelima njegovim! Jer ogladnjeh, i ne dadoste mi jesti; ožednjeh, i ne dadoste mi piti; stranac bijah, i ne primiste me; gol, i ne zaogrnuste me; bolestan i u tamnici, i ne pohodiste me!" (Mt 25,41-43).
Uskrsli Gospodine obasjaj Hrvatsku svjetlom vječnog života, i odagnaj mračnu smrtnu tamu Velikog petka. Uskrsni u našim srcima kako bi svim ljudima dobre volje svjedočili o tvom istinskom miru i ljubavi, i postali nositelji nade u ljepšu budućnost u zajedništvu s Bogom, ne samo u Hrvatskoj nego u Europi i cijelom svijetu. Neka u našim srcima odzvanjaju riječi tvojih učenika (apostola): Uskrsnuo je, živ je, ukazao se je, prepoznali smo ga!
MISIJA/ Piše: don Tomislav Topčić
