Zato mnogi i započinju svoju ispovijed po prilici ovako: "Nisam nikoga ubio, nisam ništa ukrao, nisam nikoga prevario... Ne znam šta bih ispovijedao." To su mogli reći i farizeji čiju pravednost Isus ne priznaje. Za kršćanina tek nakon toga započinje pravi problem. Njegovo bi pitanje moralo glasiti: "Koliko sam bio zahvalan Bogu što me ljubi i koliko sam nastojao uzvratiti ljubavlju? Jesam li ljubio i bližnjega koji mi je brat i sestra? Jesam li u tome mogao biti još bolji?" Inače, sve ostaje na razini farizejske pravednosti koja je daleko od Isusova duha. Zato je netko pomalo ironično definirao kršćanskog farizeja: "Pobožan, ali bez ljubavi; pravedan ali bez prave radosti; u crkvi anđeo, kod kuće đavao, pred Bogom mrtvac." Takva izreka ima opravdanje u Isusovim riječima kojom je farizeje nazvao obijeljenim grobovima.