GDJE JE PUNO POVLAĐIVANJA U POZADINI SU MNOGA SKRIVANJA iz kojih vreba opasna zvijer.
A svaki prorok dobar je samo dok šuti… No, čim progovori spreman je za odstrel, treba ga strmoglaviti. “Zato mu je bolje šutjeti.” Kaže nedavno jedan gospodin: “Velečasni, nemojte istinu govoriti tako direktno, jer mogao bi se netko uvrijediti.” A kakva postaje istina koju bi trebalo omekšati radi osjetljivih ušiju?! I kome bi služio takav omekšivač prostora ljubavi…?!
AKO ČOVJEK ŠUTI NA OBMANU POČINJE SE NAVIKAVATI NA NJU, I SPREMAN JE ZA OTPAD.
Znate li što je bućkuriš?
To je kad se u istu posudu pokuša staviti ono što se međusobno ne uklapa, i tako se dobije bezlična smjesa koju bi onda trebalo pojesti, iako ti se na sami izgled okreće želudac… A praviti se da je s tim sve u redu znači pristati jesti bućkuriš… Kako će mozak nakon toga reagirati?!
MOŽE LI PROROK ŠUTJETI NA BUĆKURIŠE KOJI NAM SE ŽELE SERVIRATI U VREMENU U KOJEM ŽIVIMO?
BOŽJI PROROK NE MOŽE ŠUTJETI. Njega nuka Božja sila! “…bilo to zgodno ili nezgodno.“
Čitanje (Jr 1, 4-5. 17-19) govori nam o pozivu proroka, ali i o bezkompromisnoj zadaći prorokovoj… On je poslan svim narodima i nosi im univerzalnu Božju poruku kojoj nema alternative i koja se ne da ublažiti alternativnim putovima, niti omekšati lažnom tolerancijom o tome kako smo svi dobri, kako svi vjerujemo u ljubav…
Isus je jasno odgovorio onom slatkorječivom i laskavom mladiću: “… samo je jedan Dobar.” TO JE BIO OTREŽNJUJUĆI TRENUTAK KOJI JE OTKRIO NJEGOVE STVARNE NAMJERE, ali i stanje njegova srca… A baš tako je djelovao i Isusov nastupni govor u Nazaretu za one koji „su mu POVLAĐIVALI“ SAMO DA NE IDE DALJE, DA NE DIRA U NJIH…, i da se sve zadrži na razini ugodnog očijukanja.
Prorokova zadaća uvijek je nastupati protiv izjednačavanja, protiv sinkretističkog očijukanja U KOJEM SE SPREMA BUĆKURIŠ…
Nije istina kako se mi spašavamo svojom dobrotom, (nekakvim novim bratstvom i jedinstvom), i nekakvim religijskim kružokom u kojem svatko nosi svoj simbolić i kipić sa sobom smješkajući se za nekakav zajednički “selfi”.
Tako se navjestitelju oduzima njegovo misionarsko poslanje, a UNIVERZALNA PORUKA SPASENJA POSTAJE TEK JEDNA OD MNOGIH, a Isus kao jedini Put postaje tek jedan od putova…
Nasuprot svakom takvom pokušaju Bog šalje svoga proroka na pozornicu kako bi svima iz takvog kružoka progovorio BOŽJU PORUKU KOJA SE NE DA SVESTI U OKVIRE “RELIGIJSKOG BRATSTVA I JEDINSTVA”, pa makar ga strmoglavili…
Ta poruka glasi i danas jednako otrežnjujuće: “i propovijedamo Krista raspetoga… Božju snagu i Božju mudrost…“, s pozivom na obraćenje i vjerom u Evanđelje.
Bog nam zato zapovijeda da govorimo jasno ono što smo primili od njega kao zadaću, a ne ono što bi od nas očekivala medijska klijentela (kako bi nam aplaudirali i divili nam se).
Nasuprot svakom povlađivanju, SVJETIONIK NA PUČINI MORA OSTATI TO ŠTO JEST, INAČE PRESTAJE TO BITI.
Petar Galić, OP
