Kad bismo znali za smrt koju uzrokuje neki drugi virus, neprestano bismo se tuširali, da se potpuno očistimo. Koji je to virus koji nam uzrokuje vječnu smrt? Koje glupo pitanje, zar ne? Virus se zove „smrtni grijeh“. Tko se ne zauzima oko odricanja od smrtnog grijeha osuđen je da umre zauvijek. Ali pazite i na namjerne lake grijehe. Vinograd mogu uništiti i malene lisice. Namjerni laki grijesi mogu postati teški. Prehlada, ako se dobro ne liječi, može postati nešto teže.
Na putu vjere više važnosti pridajemo obrednim propisima koje su napravili ljudi, nego zakonu kojeg nam je dao Bog. Na primjer, više važnosti se pridaje načinu primanja Pričesti (na ruke ili na jezik), nego nutarnjem stanju. Nije važno hoće li se Pričest primiti na ruke ili u usta, već hoće li se primiti srca puna ljubavi, poniznosti i krotkosti.
Svjesni da na savjesti imamo teške grijehe, trebamo odmah ići pod tuš za čišćenje duše. Tuš ima svoje ime, a to je: Ispovijed. Jao nama ako sjedamo za euharistijski stol prljave duše. Primiti Euharistiju bez ovog nutarnjeg čišćenja je kao jesti otrovanu hranu.
Lijepo je kad mi, nakon što su se skrušena srca ispovjedili, pokajnici kažu: „Oče, sad se osjećam da sam se tuširao iznutra!“ Amen. Aleluja.
O. Lorenzo Montecalvo od Družbe Otaca Božanskog Poziva/Facebook Sjeme
