Ali to neznanje je često i uzrok zlouporabe. Sigurno je da posveta nekoga ili nečega daje izvanredan učinak. Prije svega daje svetost posvećenom. Čuva od zla. Omogućava spasenje.
Ti učinci posvete podsjećaju nas na neke učinke koji se spominju u kalendaru. Kao posveta u čast Mariji: Gospa od krunice nas podsjeća na pobjedu kršćana kod Lepanta, a Ime Marijino na pobjedu kod Beča, obje protiv osmanlijske velesile koja je zatirala kršćanske narode. I proslava Gospe Sinjske sjeća nas na sličnu pobjedu pod zidinama Sinja u 17. st...
No takvi osloboditeljski događaji nisu glavni plod posvete nebeskoj Majci. Trajni plodovi treba da se pojave u vjeri i čestitosti kršćanskoga puka koji se posvetio Mariji. Posveta Mariji nas potiče na nasljedovanje Marije u vjernosti i poslušnosti Bogu. Kad se posvećujemo njezinom Bezgrešnom Srcu onda želimo da nam pomogne odgojiti čisto srce. I tako bismo u nedogled nabrajati njezine kreposti. Mnoge su nam njezine kreposti uzor kao kršćanima. Imamo ju u čemu slijediti. Posvećujući se Mariji po njoj postajemo kristocentrični.
Naše pobožnosti i živ poticaj da svojim silama sudjelujemo u djelu spasenja: misijskom, karitativnom, obiteljskom... Prihvaćanjem naše milosne Majke ne samo da prihvaćamo Kristov dar oporukom s Križa nego unosimo Mariju u svoj duhovni rast, da nam bude odgajateljica za Krista. Tu je svrhu Bog namjerno utkao u njezino duhovno materinstvo, i ona nije tek sporedan dodatni lik u našem vjerskom životu.
Marijino duhovno materinstvo pripada normali kršćaninova duhovnoga života, jer svaki život koji raste treba majku. Bez majke gubi toplinu i radost. Bez Marije protestantizam je brojnim sektama, koje vjeru pretvaraju u komadiće Evanđelja, postao tako hladan i udaljen od zajedništva vjere. Marija nam je jako potrebna za čvrstu vjeru i za naše spasenje. Ona nas želi naučiti kako ljubiti Boga. Želi nas naučiti kako slušati Boga.
Prihvaćanjem moćne Posrednice milosti , a to je posveti najbliže, duši otvaramo blagi i snažni utjecaj nebeskih darova koje nam želi isprositi Majka milosti. Odatle jači „mir i radost u Duhu Svetom“, jer nas prati Majčin pogled i briga One koja je Duhom Svetim osjenjena pa i nama može isprositi Njegove darove. Ona je sada jako blizu Bogu i može nas zagovarati kod Boga. Može nam izmoliti milosti koje su nam potrebne za život.
Ipak je od svih plodova posvete najsretniji osobna svetost kakvu nalazimo u mnogih žarkih štovatelja Marije u prijašnjim stoljećima i u naše doba. Mnogi su se sveci posvećivali Mariji i dobivali, posredstvom nje, velike milosti i postali sveti. Zašto ne bismo i mi?
Piše vel. Krunoslav Pačalat, više o misiji i poslanju ovog svećenika pročitajte OVDJE
