Razmatranje
Na svom križnom putu Isus pada nekoliko puta. Svaki put se otvara sve više rana i teče sve više krvi. No, Isus se uvijek iznova diže i ide dalje. Ljubav ne poznaje granica, ona se ne predaje. Dopušta da joj se pomogne i dariva se tamo gdje su joj i vlastite snage na izmaku. Tako naš Otkupitelj nosi svoj teret sve do Kalvarije.
Čitanje (Lk 23,25-31)
Pusti onoga koji zbog pobune i ubojstva bijaše bačen u tamnicu, koga su iskali, a Isusa preda njima na volju. Kad ga odvedoše, uhvatiše nekog Šimuna Cirenca koji je dolazio s polja i stave na nj križ da ga nosi za Isusom.
Za njim je išlo silno mnoštvo svijeta, napose žena, koje su plakale i naricale za njim. Isus se okrenu prema njima pa im reče: "Kćeri Jeruzalemske, ne plačite nada mnom, nego plačite nad sobom i nad djecom svojom. Jer evo idu dani kad će se govoriti: 'Blago nerotkinjama, utrobama koje ne rodiše i sisama koje ne dojiše.' Tad će se početi govoriti gorama: 'Padnite na nas!' I bregovima: 'Pokrijte nas!' Jer ako se tako postupa sa zelenim stablom, što li će biti sa suhim?"
Isus je nekoliko puta padao pod križem i tako nam omogućio da se dignemo iz svojih grijeha. Kako se vladamo kad padnemo u grijeh? Potiče li me taj pad da tražim Boga ili me udaljuje od Njega?
Kratka šutnja...
