Razmatranje
Marija priznaje da je ništa. Zato i u hvalospjevu "Veliča" govori o svojoj neznatnosti na koju je Bog pogledao. Ali ona je svjesna i veličine koju je Bog snagom Krvi Isusove u njoj proizveo. "Gle, odsad će me zvati blaženom svi naraštaji." Ova čast Majku Božju ne stavlja na prijestolje. Više je vidimo kao tihu pomoćnicu. U Kani npr. Marija proživljava trenutak napetosti zbog nedostatka vina; zauzima se kod Sina iako na početku dobiva od njega čudan odgovor; ona priprema sluge da učine sve što im Isus kaže. Tako izvanredna Božja milost može djelovati. Marija je i u vječnosti ostala pomoćnica. Kao što je pomagala Isusu u njegovom djelu otkupljenja, tako je i sada posrednica između neba i zemlje. Preko nje teku milosti koje nam je zaslužio njezin Sin u svojoj Krvi.
Čitanje (Lk 1,46-55)
Tada Marija reče: "Veliča duša moja Gospodina, klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju, što pogleda na neznatnost službenice svoje: odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom. Jer velika mi djela učini Svesilni, sveto je ime njegovo! Od koljena do koljena dobrota je njegova nad onima što se njega boje. Iskaza snagu mišice svoje, rasprši oholice umišljene. Silne zbaci s prijestolja, a uzvisi neznatne. Gladne napuni dobrima, a bogate otpusti prazne. Prihvati Izraela, slugu svoga, kako obeća ocima našim: spomenuti se dobrote svoje prema Abrahamu i potomstvu njegovu dovijeka."
Postoji li u meni svijest da je Marija i sada posrednica svih milosti koje nam je Isus zaslužio svojom Krvlju? Utječem li se zagovoru Presvete Djevice? Vjerujem li u njezin zagovor? Pomažem li drugima, poput Marije, da čine sve što Bog od njih traži?
Kratka šutnja...
Molitva: Spomeni se, o predobrostiva Djevice!
