Ne, korizma nas želi podignuti na naše pravo ljudsko dostojanstvo, želi nas usmjeriti prema onome tko nam je darovao život, želi da upremo pogled prema onome tko nas je velikom cijenom otkupio. Korizma nam stavlja pred oči naše ljudsko dostojanstvo, poziva nas biti svjedocima i suradnicima u Božjem djelu. Bog se, naime, služi ljudima za svoje djelo. Kritičko pitanje koje nam se nameće kroz cijelo korizmeno vrijeme jest: Živite li sukladno onome što se s vama dogodilo, što ste čuli, što ste vidjeli, što ste doživjeli? Napose mi ovdje u ovoj župi. Na nama je ponovno zapjevati s Mojsijem pjesmu otkupljenika, spašenika, biti u nizu onih kojima je palo u dio biti očevidcima i suradnicima djela spasenja.
Bog je prvi počeo, a naše je u vlastitu životu započinjati i nastavljati Božje djelo. Bog je učinio svoje u Mariji i Isusu, na nama je uzvratiti mu njegovu ljubav. Stoga je korizmeno vrijeme uvijek vrijeme izravne pri prave za krštenje kod katekumena, a u nas već krštenih vrijeme je to obnove krsnih zavjeta, hod za Isusom u pustinju, zapućivanje za njim, nasljedovanje Isusa, ustopice, na svakom njegovu koraku. U krštenju se već bitno dogodilo za sve nas, oprani smo od Adamove krivnje, pritijeljeni Crkvi kao Kristovu tijelu, dionici božanske naravi i baštinici vječnoga života. To je Bog učinio za sve nas, a na nama je uključiti se u taj životni proces djelatno, uvježbavati se i ozbiljivati u vlastitu životu. U tome smislu kršćanstvo je doživotni program. Stoga je korizma podsjetnik na prolaznost, a Pepelnica s pepelom zorni znak. Korizma nipošto nije samo u znaku odricanja i čovjekove krhkosti, nego skreće pozornost na povijest Boga sa svojim narodom, koje je vrhunac u Isusovoj smrti i uskrsnuću.
Zato se u službenoj molitvi Crkve čitaju čitanja iz Knjige Izlaska, što je za nas također poticaj na izlazak iz svake vrsti ovisnosti, robovanja, bilo komu ili čemu. Ponuda je korizme iznova se djelatno uključiti u tu povijest, a to konkretno znači, živjeti tako da ono što nam se nudi u Božjoj riječi i sakramentima postane djelatno u životu. Treba prethodno umrijeti kako bismo bili sposobni na Uskrs zbilja uskrsnuti. Pavao trajno govori o umiranju i uskršavanju s Kristom.
