Evo dobre novogodišnje odluke, ako ste još uvijek u potrazi za jednom: prestanite govoriti.
Moramo prestati govoriti ili barem moramo govoriti mnogo manje jer većina nas (mi koji nismo svetci) ne zna onoliko koliko misli. Težimo našim omiljenim objašnjenjima i kategorijama koji su često kritike.
Sjećate se osnovne škole? Objašnjenje svakog trinaestogodišnjaka za drugog trinaestogodišnjaka bilo je: “On je nesiguran”. Govorili smo to samouvjereno. Bila je to djelomična istina. Većina nas je bila vrlo nesigurna i osjetljiva, no to nije bila dovoljna istina. To zapravo nije opisivalo vrlo složena bića.
Odrasli osnovnoškolci
Mnogo se odraslih nije znatno promijenilo od osnovne škole, barem što se tiče naše javne ličnosti. Provedite samo 10 minuta na Facebooku i naići ćete na isti oblik rasuđivanja.
Najljubazniji ljudi će laskavo nekoga opisati na vrlo ograničen i nemaran način. Osoba će klasificirati ljude prema njihovom stavu o pitanju koje je toj osobi važno te će ih tako podijeliti na dobre i loše. Lošim će osobama potom pridodati i mane.
Jedan dobar prijatelj čijoj sam ljubaznosti bio svjedok, nedavno je napisao da “ako profesor na sveučilištu na vrata svog ureda postavi znak ‘Sigurno mjesto’, on želi biti viđen kao mudra i dobra osoba, a da pritom ne učini ništa kako bi to i zaslužio i bez da obrani stav koji stoji iza poruke: ‘Mudar sam stoga prihvaćam svaki rodni identitet’ ili ‘Dobar sam i osjećajan te mrzim sve što najbolji ljudi mrze’.”
Siguran sam da neki to rade, a znam i ljude koji to ne rade. Neki znaju koliko problema mogu imati njihovi studenti i znaju da ljude s problemima treba uvjeriti u to da ćete biti pažljivi prema njima. Možda je znak “sigurno mjesto” preveliki klišej. Ponekad je znak indirektan oblik ideološkog zastrašivanja, ali nije uvijek. Kako drugačije studentima koji vas ne znaju dati do znanja da pokušavate biti osjetljivi na njihovu potrebu za ljubaznošću i razumijevanjem?
Drugim riječima, moj prijatelj je u krivu kada ne prihvaća bilo kojeg profesora koji na vrata svog ureda postavi znak “sigurno mjesto”. To je ocrnjivanje nekih profesora - profesora koje je moj prijatelj želio imati kada je studirao. Ne zna dovoljno da bi rekao ono što je rekao. A trebao bi to znati jer je vrlo pametan čovjek i ozbiljan katolik. Trebao bi prestati govoriti o onome o čemu ništa ne zna umjesto da zbog njega ljudi koje ne razumije izgledaju kao varalice.
Blogerica Mary Pezzulo ponudila je i još jedan primjer. Primijetila je kako neki ljudi pogrešno procjenjuju siromašne pretpostavljajući da ono što vide znači nešto, a to zapravo može značiti nešto skroz suprotno.
Podrijetlo naslova Steel Magnificat
Pezzulo je jednom prilikom objasnila podrijetlo naslova svog bloga, Steel Magnificat. Vjerojatno ste, poput mene i svih ostalih pretpostavili da se poigrala naslovom filma Steel Magnolias. To biste posebno pomislili ako ste, poput mene, znali da je živjela u dolini Steel Valley u Ohiu. A bili biste u krivu. Činilo mi se tako očito odakle je izabrala taj naslov, no bio sam u krivu. “Nisam znala da je naslov mog bloga igra riječi na film Steel Magnolias sve dok me ljudi nisu počeli zvati ‘Steel Magnolia’ i čestitati mi na maštovitom imenu. Nikada nisam pogledala taj film. Samo sam htjela svom blogu dati ime koje je kombinacija katoličanstva i doline Steel Valley, a naziv ‘Valley Magnificat’ je zvučao kao naslov neke sapunice”, objasnila je Pezzulo.
To je korisna pouka da ne treba govoriti sa sigurnošću o nečemu što se čini očiglednim, ali to nije. Nekada ćete govoriti neistinu i nećete biti u potpunosti nevini. Trebate biti svjesni da ne znate nešto sa sigurnošću i ne govoriti kao da ste sigurni u to.
Možda nećemo uvijek napasti, možda ćemo razgovarati smireno, no nemilosrdne osude izrečene na smiren način mogu biti gore nego da su izrečene oštro. Jednostavno ne znamo mnogo o drugim ljudima. Kao što je rekao sv. Augustin, mi zapravo ne poznajemo sami sebe. Drugi ljudi su misterij prema kojem trebamo biti milostivi, a milostivo bi bilo ne osuđivati ih kao da ih uistinu poznajemo.
Veliki francuski filozof Pascal jednom je rekao: “Svjetski problemi bi se riješili kada bi ljudi naučili ostati šutjeti u svojim sobama.” Možda je rekao da bi se problemi u svijetu mogli riješiti, a ljudska dobra djela povećala, kada ne bi toliko govorili.
Piše: David Mills
Preveo i priredio medjugorje-info.com/Aleteia
