Uvijek se morate s ljubavlju poniziti pred Bogom i ljudima, jer Bog govori te svojim darovima obogaćuje samo one koji su uistinu ponizni.
Bilo bi dobro imati na umu da milost i uslišenja molitava nisu vode ove zemlje, nego Neba. Zbog toga, sva naša nastojanja ne mogu učiniti da one padnu, iako je potrebno pripraviti se s velikim marom.
Naš nam je sadašnji život dan samo da zadobijemo vječni. Ako ne mislimo o njemu, svoja osjećanja gradimo na onomu što pripada ovome svijetu, u kojem smo samo u prolazu. Kada ga moramo napustiti, bojimo se i uzrujavamo. Ali, vjerujte mi, kako bismo sretno živjeli na ovome hodočašću, naš cilj mora biti nada da ćemo stići u svoju Domovinu, gdje ćemo zauvijek ostati. Do tada, moramo čvrsto vjerovati da nas sam Bog poziva i prati na putu prema Njemu. On nikada neće dopustiti da nam se dogodi nešto što nije za naše veće dobro. On zna tko smo, On će tijekom teškoća ispružiti svoju očinsku ruku prema nama, kako nas ništa ne bi priječilo da brzo trčimo prema njemu. No, da bismo uživali ovu milost, moramo imati potpuno pouzdanje u njega.
