Pokloniti krunicu nekome uistinu je vrijedna gesta i čin dostojna spasenja. Prema sv. Tomi, to je čin koji je u sebi dobar, širi se i djeluje. Temelj i glavna motivacija pobožnosti molive svete krunice, nije samo u tome da je se voli i moli, nego se sastoji i u međusobnom zajedništvu usmjerenom na molitvu zagovora i vječno spasenje: a poklanjanje krunice svojim prijateljima, braći i poznanicima, budući da je znak velike velikodušnosti, bit će nagrađeno zaslugama na Nebu koje nitko nikada neće moći izbrisati.
Na Nebesima se daje Vijenac slave za djela tjelesnog milosrđa, a na zemlji hvale.
Prema blaženom Alano de La Rupeu, na nebu je nagrada onima koji poklone krunicu Božjem narodu jer: "što ste učinili jednom od ovih malenih, meni ste to učinili", kaže Gospodin i isto će reći Kraljica, Djevica i Majka.
Uzimam kao primjer sv. Dominika koji je bio istinski propovjednik Evanđelja i krunice kao marijanske molitve par excellence. Sveti Dominik je u stvari u potpunosti proširio molitvu krunice a dijelio je i prave krunice koje je Gospa blagoslovila. Uvijek je nosio vreće pune krunica koje su mu pobožni prinčevi, baruni i aristokrati davali kako bi ih djelio ljudima.
Blaženi Alano De La Rupe mogao je reći: „Svojim sam očima vidio kako primiti krunicu na poklon ima tako veliku vrijednost u očima i bogatih i siromašnih, da se u usporedbi s tim, novac smatrao ničim.“
Koliko je samo poznatih i nepoznatih po svom vrlo nemoralnom i neurednom životu, koji su se primivši krunicu na poklon, nakon toga obratili i potpuno promijenili svoj život, i, odustavši od grešnog života, došli do spasenja, ubrajajući se među svece, zbog neumorne revnosti kojom su molili krunicu i kojom su radili na širenju i dijeljenju krunica. Učinimo stoga i mi tako nešto!
nostrasignoradelrosario.altervista.org/Prijevod:medjugorje-info.com
