U Sada tako jasno vidim sebe i sve kroz što sam morala proći, a Ti si tako tiho prošla kroz sve moje neprospavane noći, Tvoj je šapat tada možda bio pretih da bih ga mogla čuti, ali moje je srce čulo korake Tvoje i znalo da ti želi svoja vrata otvoriti...
Tvom srcu Majko ,srce moje je tada gorko zaplakalo. Tada kada nikog nije bilo, niti majke, niti oca,ovo je dijete okrutnoga svijeta iz mračne kolijevke svoje sobe zauvijek našlo utočište pod plaštem ljubavi Tvoje, u toplom krilu Majke svoje. Sada svi ti besmisleni dani pronašli su smisao svoj, kroz suze u noćima dugim kada si tiho prošla mjesečevom mijenom i moje olujno nebo zasula zvijezdama, a Ti kao zvijezda najsjajnija, otpočinula Si u mojim očima i suze u njima sjajem i toplinom kojom Si zračila brižno obrisala. Ne pitam se više ima li život moj smisao, kada je sve samo duga poslije kiše precrtana ljepotom Tvoga nježnoga lica, kada je sve pod Tvojim pogledom kao sjena krila anđeoskih ptica...
I sve dalje dok lutam prošlošću svojom, u njoj s Tobom vidim budućnost i Tebe kao Majku svoju, jer me ruka Tvoja čvrsto držala i vodila onda kada sve je bilo samo dim i prašina nekih davno zatomljenih osjećaja.
Umijeće Tvoga majčinstva tada je izvuklo užem Božje milosti svaku sumnju i nemir, svako razočaranje i ugušenu nadu da ću jednom biti dijete sreće kojeg majka nikad zaboraviti neće. Tvoja je ljubav pronašla put i kada su križevi kao munje sijevali stazama mojim, tvoje su oči i pogled blag samo tražile moj, a on se tako često zaustavljao tamo gdje nema nježnog dodira Tvog, dok si Ti kao prava Mati, uza moj križ stala i kroz njega me odgajala. Samo Ti si znala kroza sve što si sa mnom morala proći, od Boga si bila meni obećanje da kad majka dijete ostavi, mora puno bolja doći. Samo Ti si ostavila u mom životu trag,one noći kada Si prešla moga srca prag.
