Nepraštanje je, dakle, grijeh, jer ono kvari, stvara u nama nesklad s Bogom, onemogućava protok Božje ljubavi i mira u naša srca. Zbog toga nas Gospa poziva: „Ostavite grijeh i odlučite se za svetost.“ Ostavite, dakle, ono što u vama uzrokuje nesklad (grijeh) i odlučite se biti u skladu (svetost) s Isusom i s njegovim razmišljanjem. U tom kontekstu razumljive su fra Slavkove riječi: „Mi ne bismo smjeli ni mogli započeti s Misom ako itko u zajednici nije spreman praštati ili ako nije spreman kajati se. Jer, ako tu stvari ne krenu, onda se postavlja pitanje cijeloga slavlja.“Razmišljajući na takav način otvara nam se smisao molitve, svete Mise, klanjanja, posta i drugih kršćanskih čina. Kad se odlučim za molitvu, svetu Misu ili klanjanje odlučujem se za svetost, tj. za usklađenost s Isusom.
Gledajući u Isusa preispitujem sebe, uspoređujem se s njim, pitam se postoji li neki nesklad između mene i njega, između moga i njegova razmišljanja. Nakon uviđanja grijeha (nesklada) molim ga da me ispravi. To su trenutci slični onom trenutku kada se Petar nakon zataje susreo oči u oči s Isusom. Tada je gorko zaplakao, jer je uvidio da nije u skladu s njim.
