Sluga Božji ne može razabrati koliko ima u sebi ustrpljivosti i poniznosti, dok mu je sve po volji. Kada pak nadođe vrijeme da oni koji bi mu morali udovoljiti rade protivno, koliko ustrpljivosti i poniznosti tada pokaže, toliko je ima i ne više.
Ustrajnost i strpljivost međusobno su vrlo usko povezane vrline, a obje su potrebne za duhovni život. Tko ustraje do kraja taj će se spasiti, govori Gospodin (usp. Mt 10,22; Mt 24,13; Mk 13,13). Ima i ona narodna: Strpljen – spašen! Ono što se o strpljivosti mora reći jest da je ona ključ uspjeha u svemu, osobito u kršćanskom životu. Život je dug i samo onaj koji ustrajno i uporno ide zacrtanim pravcem ima šanse stići do cilja. Ustrajan čovjek pokazuje da ima nadu i vjeru u sretan završetak, unatoč vlastitim neuspjesima i vanjskim poteškoćama. Ne obara se svako drvo prvim udarcem, glasi poznata kineska poslovica. Valja ići korak po korak.
Međutim, strpljivost i ustrajnost ne mogu se vidjeti dok je sve u redu. Kada nam sve ide od ruke, tada nam ne trebaju upornost ili strpljivost. Tada je sve kako treba biti, ali sveti Franjo naglašava da se tek u protivštinama i neuspjesima vidi koliko smo strpljivi.
Kad nam u životu ne ide sve kako smo zamislili možemo reagirati odustajanjem ili ljutnjom koje pokazuju da nismo strpljivi, ali osim pomanjkanja strpljivosti, ovdje se očituje i pomanjkanje poniznosti i krotkosti jer strpljiv čovjek je ponizan i krotak. Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju! (Mt 5,5) Poniznost čini nas spokojnima, ali pomaže i drugim ljudima kojima smo okruženi. Ponizna osoba neće odvratiti uvredom na uvredu, udarcem na udarac, zlom na zlo, u čemu se očituje da ponizna osoba mora ujedno biti i strpljiva. Svoje neuspjehe neće iskaljivati na drugima nego će sebe prepoznati kao problem i polako će činiti korake da od sebe učini što boljeg čovjeka, pouzdajući se i u Božju pomoć.
Zato sveti Franjo s pravom počinje ovu opomenu s Gospodinovim riječima: Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati! (Mt 5,9) Tko sebe radije popravlja nego druge i tko ne uzvraća osvetnički zaista jest mirotvorac – onaj koji čini svijet boljim žrtvujući svoju umišljenost. Napisao je Aristotel zgodno: Strpljenje je gorko, ali mu je voće slatko.
