Može li čovjek u konačnici pobijediti zlo?
Na prvim stranicama Biblije u prikazu Knjige Postanka uočavamo našu vlastitu borbu, ali zapažamo i nešto od univerzalne grješnosti, o kojoj govori Pavao, promotrimo li zlo u svijetu: pokvarenost, izrabljivanje, mučenja, milijune koji umiru jer ne mogu podmiriti najosnovnije potrebe te zlo u nama samima, agresiju, mržnju, osvetu, strah i toliko toga drugog što nam onemogućuje odražavati slavu kako je to Bog zamislio. Teško je povjerovati da je zlo u svijetu posljedica grijeha jednoga čovjeka s početka povijesti.
Treće poglavlje Knjige Postanka ne opisuje doslovno prvi grijeh u povijesti. Taj tekst predstavlja genijalan psihološki opis svih grijeha i ništa nam ne govori o tome što se dogodilo u početku ljudske povijesti, već nas podsjeća na nešto što se neprekidno događa u našemu grješnom postojanju. Taj opis ne treba čitati u ključu prošloga vremena, već u ključu trajnoga sadašnjeg vremena.
Drugi vatikanski sabor ističe da čovjek otkriva da je nesposoban da sam od sebe upješno suzbija nasrtaje zla, tako se svatko osjeća kao okovan verigama (GS 13).
Suvremena teologija ističe da biti čovjek znači biti smješten u grješnom svijetu, biti izložen njegovu utjecaju čak i prije nego što postane moguć osobni izbor, znači biti proizvod grješne ljudske povijesti i posjedovati prirođenu sklonost prema grijehu.
Bog je sve stvorio i sve je stvorio ni iz čega i sve je dobro. Bog je samo čovjeka stvorio na svoju sliku i nije ga mogao ne stvoriti relativno slobodnoga. To znači da onaj tko je stvoren, ne može imati istu slobodu koju ima Bog Stvoritelj. Jedino Bog nema vremena, prostora niti ograničenja. Čovjekova je sloboda ograničena.
Zlo u svijetu nastalo je jer čovjek nije znao živjeti svijet slobode s Bogom. Usmjerio ju je protiv Boga zato što je htio doći na Božje mjesto.
Čovjek ne može u konačnici sam pobijediti zlo, nego milošću Božjom. To znači da će, ako s Bogom surađuje, uz pomoć Božju pobijediti zlo. Isus je pobijedio zlo i grijeh svojom smrću na križu. Kao suprotnost Kristu, koji je izvor života, oslikan je Adam kao uzrok naše grješnosti. Kasnije su teolozi i crkveno učiteljstvo tu grješnost s kojom se rađaju svi ljudi označili kao istočni grijeh, pri čemu se mislilo da Post 3 predstavlja biblijsku osnovu za taj nauk. Naša povijest ne započinje s grijehom, već s beskrajnom i posve osobnom Božjom ljubavi koju ne možemo nikada izgubiti. Grijeh je nešto što se događa usput.
Shvaćanje da su zlo i grijeh vjerska stvarnost utemeljeno je u Bibliji. Stari zavjet opisuje grijeh kao nepravednost, krivnju, bezakonje, odvratnost, laž i ludost, ali je uvijek očito da grijeh znači nešto više od kršenja zakona. Grijeh se doživljava kao prekid odnosa ljubavi s Bogom, izostanak nastojanja da živimo u skladu s dostojanstvom i planom koji nam je namijenio Bog.
Grijeh znači kazati Bogu: Ne! On znači otuđiti se od samoga sebe, od naših najbližih, od sredine u kojoj živimo i koja nam se sada čini neprijateljskom, a najviše od Boga od kojega se krijemo puni krivnje i srama. Ovakav pristup govori i o položaju u kojem se nalaze današnji kršćani. On daje smisao njihovu iskustvu, ali više od svega on im pruža utjehu i nadu.
Istočni grijeh kao objašnjenje postojanja zla u svijetu središnja je tema katoličkoga nauka. Istočni je grijeh osobni i stvarni grijeh prvoga čovjeka koji je čovjeku oduzeo mogućnost življenja u stanju iskonske pravednosti ili svetosti. Grijeh je ranio ljudsku narav, a ta ranjivost prenijela se na njegove potomke zatamnjujući njihovo razumijevanje i slabost njihove volje te ih ostavljajući podložne boli i smrti.
Istočni je grijeh odsutnost posvećujuće milosti ili svetosti koju je Bog u osobi prvoga čovjeka, Adama, namijenio i ponudio čovječanstvu. Nauk o istočnom grijehu jest okvir koji nam omogućuje reći da gdje obiluje grijeh, još više obiluje milost te kako je u Kristu punina opraštanja i ozdravljenja.
Zlo i patnja prisutni su u svijetu. Povezani su s ljudskom egzistencijom. Oni nas prate kao životna sjena. Odakle dolaze? Od čovjeka? Od Boga? Zlo je trajni čovjekov upitnik. Pitanje je to vjernika i nevjernika. To je iskonsko pitanje. Nad zlom i patnjom razmatrali su proroci i filozofi, razmatraju sve religije i svjetonazori. Zlo dira naše tijelo i duh. Zašto patnja, zašto bol? Ima li patnja smisla? Sama u sebi očito nema. Samo kroz ljubav patnja može dobiti smisao i otvoriti čovjeka prema transcendenciji. Čovjek kroz nju postaje svjestan samoga sebe i svoje krhkosti. Razumjeti činjenicu postojanosti zla ne znači i razumjeti njegov smisao.
Naše ljudsko spasenje nije u tome što ćemo biti bez grijeha, nego u oproštenju našega zla, u izbavljenju od zla. To je Isus učinio za sve nas. To je njegova Radosna vijest koju je riječju navijestio ljudskom rodu. Oprašta i izbavlja nas od zla. Njegov princip i stav je – što je više ljubavi u svijetu, manje je zla. Zlo se dokida ljubavlju i dobrotom. Zlo se može definirati kao bilo koja akcija, tendencija, stanje stvari ili ustanova koja se suprotstavlja Božjoj volji. Grijeh je akcija suprotstavljanja Božjoj volji. Ljudska bića slobodno odabiru protivljenje Bogu kad čine grijeh i tako svojevoljno štete sebi i drugima te narušavaju svoje prijateljstvo s Bogom. Istočni je grijeh ljudska sklonost suprotstavljanju Božjoj volji. Svatko od nas naslijedio je tu sklonost grijehu. Bog je Gospodar ne samo Izraela, već i drugih naroda i cijeloga svemira. Svijet je u biti dobar, on potpuno ovisi o Bogu i stoga je stvoren ni iz čega, a ne iz prije postojeće materije. Ljudska bića, stvorena na Božju sliku i priliku, imaju vlast nad svijetom, ali i odgovornost prema stvorenom svijetu. Ljudska bića moraju cijeniti Boga i vjerovati mu zbog Božjega stvaralačkog djela. Stvaranje je čin koji je slobodno poduzeo svemogući Bog i koji je izvršila Božja riječ prema Božjemu planu punom ljubavi. Stvaranje nije samo Božje djelo na početku, to je stalno uključivanje Boga u povijest u prilog njegovu savezničkom narodu. Crkva uči da je Bog ontološki različit od svijeta i da svijet potpuno ovisi o Bogu. Crkva tvrdi da Bog stvara svijet ni iz čega. To znači da je Bog jedini isključivi izvor bivanja, istine, ljepote i dobrote u svijetu.
