Borili su se za život, borili su se da razviju svoje sposobnosti, borili su se i još se uvijek bore za to da budu prihvaćeni i vrednovani. Uporni su i neposustaju, makar im srce krvari zbog naših krivih riječi, pogleda ili podcjenjivačkog odmahivanja rukom.
Slavica Majić ima 21. godinu i živi u Drinovcima kod Gruda. Završila je srednju medicinsku školu i trenutno stažira u Domu zdravlja Grude. Slavici je još u majčinom stomaku, u njezinom sedmom mjesecu života dijagnosticiran hidrocefalus (to je nakupljanje vode u mozgu). Nakon poroda ustanovljeno da su te nakupine vode prouzročile i druga tjelesna oštećenja poput nistagmusa (bježanje oka) i strabizma (razrokosti) te hemiparezu – slabost jednog dijela tijela.
Posvjedočila nam je kako je biti osoba s teškoćama u društvu normalnih ljudi ponekad bolno i isključujuće. Ipak uz podršku njezine obitelji i molitvene grupe čiji je član, polako pronalazi svoje mjesto u društvu. Poručila je mladima koji poput nje imaju teškoće da se ničega ne boje i da budu ustrajni u svojim bitkama te da prepoznaju blagoslove koje imaju u podršci svoje obitelji jer je u životu sve prolazno, a jedini pravi prijatelji ostaju članovi obitelji.
Kako je Slavici bilo odrastati sa ovim svojim teškoćama, kako su to primili u obitelji te kasnije kroz školovanje, koje pogreške su prema njezinom mišljenju napravljene u njezinoj socijalizaciji, poslušajte u razgovoru koji je sa Slavicom vodila urednica emisije Paula Tomić.
