Štovao se kao zaštitnik pivara, bačvara, dimnjačara, vatrogasaca, vojnika, ratnika, sapunara, utopljenika, vrtlara, kovača, protiv opasnosti od požara, nevremena, protiv neplodnosti polja, u opasnostima od poplava, kod opekotina, oluje, suše itd. Danas se on najčešće vezuje uz vatrogasce, koji ga svečano slave na Dan sv. Florijana – 4. svibnja, no stječe se dojam kako je tu više riječ o “folkloru”, a manje o pravoj vjeri.
Ukratko o sv. Florijanu
Sveti Florijan je rođen u 3. st. na području današnje Donje Austrije, a u vrijeme Dioklecijanova progona kršćana bio u rimskoj vojsci, zadužen za vatrogasne postrojbe. I sam je bio kršćanin, te je druge kršćane bodrio da ustraju u vjeri za Krista i, ako treba, podnesu mučeničku smrt. Rimski namjesnik ga je pokušao nagovoriti da se odrekne svoje vjere i prizna poganske bogove, no kako on to nipošto nije htio, mučen je i bičevan, te je osuđen na smrt i 4. svibnja 304. god. bačen u rijeku Enns s mlinskim kamenom oko vrata.
Ophod na spomendan sv. Florijana
U ranijim je vremenima na spomendan sv. Florijana bio značajan ophod, o čemu nam svjedoče Obrednik Biskupije Bosansko-djakovačke i Sriemske iz 1878. (str. 253) i Priručni obrednik (dodatak Rimskom obredniku za Đakovačku biskupiju) iz 1933. god. (str. 83-84). U njima pronalazimo i detaljan opis ophoda toga dana.
Svećenik bi tako, nakon završene svete mise, prišao oltaru, a sav narod bi kleknuo i pjevao Litanije svih svetih. Kod zaziva Sveta Marijo, moli za nas, svi bi ustali i ophod bi krenuo. Kad se stigne do kipa sv. Florijana i kad litanije završe, svi bi ponovno kleknuli pred kipom i zajednički izmolili Očenaš i Zdravo Marijo. Potom bi slijedio ovaj responzorij (molitveni dijalog u kojemu se smjenjuju svećenik i narod):
Sveć.: Slavom i čašću krunio si ga, Gospodine. (Aleluja).
Odg.: I postavio si ga nad djela ruku svojih. (Aleluja).
Sveć.: Moli za nas sveti Florijane. (Aleluja).
Odg.: Da od svih ognjenih pogibelji očuvani, postanemo dionici obećanja Kristovih. (Aleluja).
Sveć.: Gospodine, usliši molitvu moju.
Odg.: I vapaj moj k tebi da dođe.
Sveć.: Gospodin s vama.
Odg: I s duhom tvojim.
Potom bi svećenik izmolio ovu molitvu:
Svemogući, vječni Bože, koji si slugu svoga svetog Florijana iz premilostive ljubavi obranio od grješne propasti, i usred buke vojničkoga zvanja sačuvao od pogibelji svijeta, te ga ovjenčao mučeničkim vijencem, i nama dao za odvjetnika proti škodljivom ognju i pustošećoj poplavi: molimo te ponizno, oslobodi nas po zagovoru svetoga Florijana od grješnog ognja i spona grješnih, prosvijetli i ojačaj nas svojom nebeskom svjetlošću i jakošću proti svakomu grijehu, brani i sačuvaj naša prebivališta i zgrade od svih ognjenih i poplavnih pogibelji i zala: da i mi po vjernom ispunjavanju svojih dužnosti i držanju svetog zakona, nasljedujući izgled svetog Florijana, njegovim zagovorom postanemo dionici vječne slave. Po Kristu, Gospodinu našem. O. Amen.
Nakon toga bi se ophod vratio nazad u crkvu, a pri tom bi se pjevale marijanske pjesme. Kad bi se ušlo u crkvu, otpjevala bi se pjesma:
Kraljice neba, raduj se. Aleluja.
Jer kog si dostojna bila nosit. Aleluja.
Uskrsnu, kako je rekao. Aleluja.
Moli za nas Boga. Aleluja.
Zatim bi svećenik zazvao, a narod odgovorio:
Sveć.: Raduj se i veseli se, Djevice Marijo. Aleluja.
Odg.: Jer uskrsnu Gospodin uistinu. Aleluja.
Na samom kraju bi svećenik izmolio još ovu molitvu:
Pomolimo se.
Bože, koji si se dostojao razveseliti svijet uskrsnućem Sina svoga Gospodina našega Isusa Krista, daj molimo te, da po njegovoj Majci Djevici Mariji postignemo radosti vječnoga života. Po istom Kristu Gospodinu našem. O. Amen.
Potom bi podijelio blagoslov narodu ručnim križem i time bi ophod završio.
