GOSPA NAS UČI ZAHVALNOSTI
U svakoj Gospinoj poruci od 25. u mjesecu nalazimo ove riječi: „Hvala vam što ste se odazvali mom pozivu!“ Gospa dakle uvijek zahvaljuje – pa i za ono najmanje što smo učinili! Ne gleda ono što nismo, nego ono što jesmo! To je stav prema drugome koji ga otvara kao osobu za promjenu na bolje! A prvu poruku Mirjani ove godine od 2. siječnja, Gospa završava upravo riječima: „Hvala vam!“ Baš kao da nam želi reći da to treba biti i naš temeljni stav prema svemu onome što će nas u Novoj godini dočekati. Trebamo vjerovati kako Bog ima savršeni plan za naš život! Pa i onda kad se taj „Božji plan“ ne podudara s „našim planovima“!
EVANĐELJE NAS UČI ZAHVALNOSTI
Božja milost u čovjeku nastanjuje se na dva načina: prvi je kod čovjeka grešnika. Nakon obraćenja, nakon ispovijedi, sve prostore grijeha nadomješta i ispunja Božja milost. Što je dakle bio veći grijeh, to nadmoćnije i snažnije u čovjeku prevlada i djeluje Božja snaga i milost.
Drugi način na koji se Božja milost nastanjuje u čovjeka vjernika koji možda nije iskusio velikih grijeha jest zahvalnost. U njemu se prostor za Božju milost i Božju prisutnost „izdubljuje“ zahvalnošću. Što je zahvalnost veća i dublja, toliko je veća, dublja i prisutnija Božja milost u čovjeku. Dok su tjeskoba i strah emocije najnižih frekvencija, emocije koje „hrane“ duhove smrti, ljubav i zahvalnost su emocije najviših frekvencija koje čovjekovu dušu i tijelo uzdižu u duhovne prostore samog Života.
Zahvalnost je jedno od glavnih pozitivnih osjećaja ili stavova koji se javljaju kao odgovor na neku iskazanu dobrobit. O važnosti zahvalnosti govori se u različitim religijama, u filozofiji, a pozitivna psihologija počinje ju proučavati tek nakon 2000. godine.
I naša nas katolička vjera potiče na zahvalnost. Sam je Isus znao prepoznati dobro djelo i biti na njemu zahvalan. To vidimo iz primjera kad je pohvalio preljubnicu koja mu je dragocjenom pomasti pomazala noge ili kad je pohvalio sirotu udovicu koja je ubacila svoja zadnja dva novčića. Evanđelje također pokazuje da je Isusu bilo drago i kad su drugi ljudi bili zahvalni za učinjena im dobročinstva. To vidimo u prispodobi o deset gubavaca koje je očistio, a samo se jedan i to Samarijanac vratio da mu zahvali. Na to je Isus primijetio: A gdje su ona devetorica? Ne nađe li se nijedan koji bi se vratio i podao slavu Bogu, osim ovoga tuđinca?«
Sv. Pavao u svojim poslanicama često puta potiče učenike i vjernike prve crkve da budu zahvalni te da upućuju zahvalu Bogu. I sama sv. Misa – EUHARISTIJA, zapravo je najuzvišenija molitva zahvale Bogu.
Odlomci iz Evanđelja koji govore kako nas je Bog ljubio dok smo još bili grešnici i kako Bog ljubi bez iznimke i dobre i loše, pravedne i nepravedne pokazuju i kako naša zahvalnost ne smije biti ograničena samo na one koji nam čine dobro, nego dapače i na one koji nam čine nažao, koji su prema nama nezahvalni, da dakle treba biti „savršena“ poput savršene ljubavi nebeskog Oca koji ljubi sve bez iznimke i na taj način im daje priliku za promjenu.
SVE SE U ŽIVOTU DOGAĐA S RAZLOGOM: DA BISMO MOGLI BITI ZAHVALNI ZA ŽIVOT, RAST I RAZVOJ
„Najvažnije je biti na svemu zahvalan. Onaj koji je to naučio zna što znači živjeti. Razotkrio je cijelu životnu zagonetku. Biti zahvalan na svemu!” – Albert Schweitzer.
Sljedbenici filozofije zahvalnosti tvrde da se na sve što nam se događa u životu, pa i na bolest, nesreću, težak gubitak, treba gledati kao na dar. Prema M. Kirshenbaum (2004) deset je sljedećih razloga za sve što nam se događa u životu: 1. da imamo istinski doživljaj pripadnosti i osjećamo se u svojemu svijetu istinski dobro kao kod kuće, 2. da u potpunosti prihvatimo sebe; 3. da shvatimo da se možemo osloboditi strahova koji nas sputavaju; 4. da steknemo sposobnost opraštanja, 5. da otkrijemo svoje istinske talente; 6. da otkrijemo istinsku ljubav; 7. da postanemo jači: 8. da naučimo uživati i radovati se životu; 9. da naučimo živjeti s osjećajem da imamo određenu misiju i svrhu u životu; 10. da postanemo istinski dobre osobe. Za kršćane životni križevi su dar koji se treba nositi sa zahvalnošću. U dobru je lako osjećati zahvalnost i to može svatko. Duhovnost nam i u nevolji omogućuje prakticiranje zahvalnosti za ono što imamo što nam omogućuje da postanemo još bolji, snažniji, mudriji, uspješniji. Vjernici u nevoljama imaju najdublji osjećaj Božje blizine i prisutnosti kad istinska molitva uvijek uključuje zahvalnost.
ZAHVALNOST JE RADOST ŽIVLJENJA I PUT DO SREĆE
Duhovni zakon zahvalnosti nam govori kako će se naše zadovoljstvo i sreća uvećati ako prakticiramo zahvalnost. Nezahvalnost zamagljuje dobrotu i umanjuje radost življenja i komunikacije s drugima. Ako naše životne okolnosti dovode do sreće i radosti, tada izražavanje zahvalnosti potiče na još veću radost i sreću. Kada smo u nepovoljnim životnim situacijama izražavanje zahvalnosti u prvi plan stavlja pozitivno mišljenje kojim možemo prevladati stara vjerovanja i potaknuti oblikovanje novoga ja. Zahvalnost nam omogućuje da živimo u miroljubivom, vedrom i kreativnom stanju duha, a na svoj paradoksalan i neuhvatljiv način otvara vrata i mnogim drugim duhovnim darovima. Prema G.K. Chesterstonu, jednom od najplodnijih autora u prošlom stoljeću, mjerilo ili test svake sreće je zahvalnost.
ZAHVALNOST NAS POVEZUJE SA SVIJETOM OKO NAS
Duhovnost se izražava i kroz zahvalnost. Naime, zahvalnost je važna sastavnica duhovnosti koja nas povezuje s nečim većim od nas. Istraživanja pokazuju kako zahvalnost gradi i jača društvene veze i prijateljstvo potičući ljude da žive u miru i skladu. Zahvalnost je duhovno iskustvo i kanal koji vodi do spokoja i razumijevanja, koji nas povezuje s drugim ljudima i svim živim bićima. Izražavajući zahvalnost zračimo pozitivnu energiju koja nam se vraća u krasnim iskustvima s drugima jer je energija zahvalnosti vrlo moćna privlačna sila. Prema rimskom filozofu Ciceronu zahvalnost nije samo najveća od svih vrlina, nego je i roditeljica svih drugih vrlina.
ZAHVALNOST POMAŽE ZDRAVLJU
Postoje i znanstveni dokazi dobrobiti koje čovjek uživa ukoliko u sebi živi ovaj evanđeoski savjet da bude zahvalan. Pa je tako dokazano kako zahvalnost pomaže ZDRAVLJU. Naime, zahvalnost nas čini otpornijima na bolesti. Većina bolesti uzrokovana je psihosomatskim faktorima. Kad smo obuzeti bilo kojom suprotnošću zahvalnosti (žaljenje, kukanje, prigovaranje, ogovaranje, krivnja, okrivljavanje, kritiziranje, ljutnja, frustracija, pesimizam, netolerancija, arogancija...), u našem se tijelu stvaraju energetske blokade koje uzrokuju pad imuniteta pa time i mnoge bolesti i poremećaje. Ako umjesto ogorčenosti ili bilo koje druge negativne emocije prema nekom osjećamo zahvalnost, onda se energetske blokade otklanjaju pa je cirkulacija kisika, krvi i ostalih tekućina nesmetana, što donosi zdravlje.
DUH SVIJETA SE BORI PROTIV ZAHVALNOSTI
Vidjeli smo dakle koliko je zahvalnost važna i u tjelesnom i u duhovnom životu. Ona nas otvara pozitivnom Božjem pogledu na svijet i život u kojem na kraju sve služi na dobro onima koji ljube Boga i koji se trude živjeti njegovu Riječ. I kušnje i progoni, i bolesti i križevi, i sve loše i sve dobro, predano Bogu - sve izvodi i donosi dobro: a to je spasenje duše! Zato nije čudo da se ovaj svijet tako bori protiv zahvalnosti. I Evanđelje kaže kako će u posljednjim danima ljudi biti negativni i nezahvalni - sv. Pavao u 2. Poslanici Timoteju ovako kaže: „A ovo znaj: u posljednjim danima nastat će teška vremena. Ljudi će doista biti sebeljupci, srebroljupci, preuzetnici, oholice, hulitelji, roditeljima neposlušni, NEZAHVALNICI, bezbožnici, bešćutnici, nepomirljivci, klevetnici, neobuzdanici, goropadnici, neljubitelji dobra, izdajice, brzopletnici, naduti, ljubitelji užitka više nego ljubitelji Boga. Imaju obličje pobožnosti, ali snage su se njezine odrekli. I njih se kloni! (2 Tim 3, 1.2)
ZAKLJUČAK
Vidjeli smo dakle koliko je zahvalnost važna jer nas ona otvara za još veće izlijevanje Božje dobrote i blagoslova. Prema Robertu A. Emmonsu i Joanni Hill „budite zahvalni i doživjet ćete radost, sreću i ispunjenost. Ljudi koji su svjesni božanske prisutnosti, češće i dulje se dive ljepoti koja ih okružuje i svjesniji su dobrote i darova koji im se nude. Pa zašto se onda ne potruditi „do pola punu čašu“ prije POLUPUNOM nego POLUPRAZNOM. Život će nam barem malo biti ljepši!
Paula Tomić/medjugorje-info.com
