Prije primanja svete pričesti svećenik kaže vjernicima: 'Pružite znak mira jedni drugima.' Nakon toga vjernici pružaju ruku onima koji se nalaze u njihovoj blizini i govore 'Mir' ili 'Mir s tobom.' Ono što je zanimljivo je da ova liturgijska gesta ima drevne korijene i od samog je početka bila dio mise.
Duhovni simbolizam ovog čina nalazi se u Evanđelju po Mateju, gdje je Isus rekao: 'Ako prinosiš svoj dar k oltaru i tamo se sjetiš da netko od tvoje braće ima nešto protiv tebe, ostavi dar ispred oltara i otiđi, pomiri se sa bratom svojim, a onda se vratite i zajedno prinesite dar k oltaru.' (Matej 5, 23-24)
Sadašnja Generalna uputa Rimskog Misala potvrđuje taj simbolizam i objašnjava: 'Slijedi Ritam mira, kojim Crkva zaziva mir i jedinstvo za sebe i za cijelu ljudsku obitelj, a vjernici međusobno izražavaju svoje crkveno zajedništvo i međusobnu ljubav prije nego što komuniciraju u sakramentu.
Rana kršćanska zajednica uvažila je Isusove upute i uklopila čin Mira u svoje slavlje euharistije.
Apostolske konstitucije, dokument napisan u 4. stoljeću, upućuje da nakon molitve vjernika "neka svećenik pozdravlja Crkvu i kaže:" Mir Božji bio uvijek s vama. Neka ljudi odgovore: "i s Duhom tvojim." I neka svećenik kaže svima: "Pozdravite jedni druge svetim poljupcem."
Ono što nazivamo "znakom Mira", rana Crkva zvala je "poljubac mira". U to je vrijeme običaj u mediteranskoj kulturi bio pozdravljati obitelj i prijatelje poljupcem.
Ova je gesta pružanja Mira prisutna kroz liturgijsku povijest Crkve, a od vremena sv. Grgura Velikog smatrala se kao preduvjet za primanje pričesti.
Poljubac mira se obično davao samo onima koji su stajali jedno pored drugoga, a kasnije se razvilo priča da je poljubac mira potekao iz Svetišta i da se prenio na ljude, simbolizirajući tako mir od Krista. To je bilo dodatno učvršćeno kada je svećenik prvi put poljubio oltar i zatim proslijedio taj poljubac svojim bližnjima.
