Ono kad nas drobi i melje svakidašnji dosadni posao, ili složeni odnosi s najbližima, ili surovost moranja. Sve nam to postane križ kojega ponekad i nesvjesno želimo skinuti s vrata, stalno protiv njega mrmljamo, stalno smo nezadovoljni, nešto bismo mijenjali a opet nemamo dovoljno snage za to. Dođemo u situaciju da kažemo kako više ne možemo ovako dalje, da konačno treba nešto drugačije, ali ne možemo se ni milimetar pomaknuti na drugu stranu a o radikalnom zaokretu da i ne govorimo.
Kad uvidimo da nam je naša svakidašnjica postala veliko opterećenje, da gubimo volju za bilo što učiniti, kad nam rutina oduzima radost života, kad nas napuste nove ideje, kad stalno kukamo o težini života, kad se osjećamo jadni i mislimo da nas nitko ne razumije, vrijeme je da se suočimo sami sa sobom i s pitanjem križa našega svakidašnjeg. A on je tu, uz nas, u nama, s nama.
Križ svakodnevlja ne možemo previdjeti jer je srastao s nama samima, jer smo sami sebi ponekad nesnosan križ postali. Jedino što možemo učiniti jest prihvatiti ga ili odbaciti, zagrliti ga ili se boriti protiv njega. Možemo se svjesno odlučiti za svoje spasenje preko svoga konkretnog, svakidašnjeg križa. Isus nam nije rekao da uzmemo „njegov“ križ nego „svoj“ vlastiti križ i da ga slijedimo.
Mi često mislimo da je naš križ najteži a da drugi ljudi imaju lakši, da je njima bolje. Tako zaboravljamo da je isti „tesar“ oblikovao i križ i leđa koja ga nose. Svatko od nas ima svoju mjeru. Onu koja je samo njemu dovoljna da preko svoga križa dođe do radosti života. To možemo shvatiti tek ako pogledamo svoj život kroz zrcalo Isusova uskrsnuća, koje nam pokazuje što je doista važno, najvažnije, i da nikad ne dignemo ruke od samih sebe, nego da u svemu iskusimo zajedništvo s Kristom.
I u patnji i u radosti, i u križu i u pobjedi. Nije dobro zaboraviti da u naš život spada i zdravlje i bolest, i radost i žalost, i rađanje i umiranje, i pobjeda i poraz, i uspjeh i neuspjeh.
Sve je to samo život. Život nama darovan kao put i prilika za istinsku ljudskost u svijesti Božje nazočnosti u svemu.
