Na naslovnoj stranici je slika milosrdnog Isusa nad zemljom. Knjiga je također prevedena na hrvatski jezik te je, kako u svijetu tako i kod nas, postala popularna među nekim katolicima. Sadrži brojne poruke koje Isus daje ženi koja se zove Marija, a počela ih je primati od 2010. Do danas je primila preko 1400 poruka. Cilj ove knjige i njezinih tekstova je pripremiti čovječanstvo za drugi Kristov dolazak, da proširi ove poruke kako bi se svijet pripremio na događaje posljednjih vremena, iako bih prije rekao čovjeka kao pojedinca. Sadržaj poruka su proroštva, obećanja, posebne križarske molitve preko kojih se svijet i pojedinci spašavaju, te mnogo apokaliptičkoga sadržaja. Osim hrvatskog izdanja, kod nas se pojavio i škapular „Pečat živoga Boga“. Osim škapulara može se naručiti i posebna Medalja spasenja. Ono što nas sada zanima jest je li ova knjiga i njezin nauk istinit ili lažan.
Prije nego počnemo s našom temom dobro je da odvojimo ova dva pojma istina, laž. Istina bi bila ono što odgovara stvarnosti, što je s njom u skladu, dakle poklapanje uma i stvarnosti. Laž, s druge strane, je svjesno ili nesvjesno izrečena neistina ili obmana s mogućom namjerom da se nekoga zavara ili dovede u zabludu. Zabluda koja je postala „istina“ je laž koja je postala „istina“ i koja vodi u posve krivome putu, pa na žalost i do gubitka samoga sebe, do iluzija.
Pokušajmo doći do zaključka u svijetlu Istine, jer jedna je istina pisana velikim slovom, a to je Mudrost Božja – Isus Krist, koji nam se objavio i objavio nam Boga kao Oca. Ono što se svatko od nas treba sada zapitati jest: je li ta knjiga istinita ili lažna? Ako vjerujem u tu knjigu i u njezine poruke, moram se poniziti i dopustiti da čujem i drugu stranu. Isus nam sam daje načelo: „Stablo se poznaje po svojim plodovima“ (Mt 12, 33). Ako posadim loše sjeme, jasno je da neće biti ploda, no ako posadim dobro sjeme, bit će ploda. Neka nam ovo bude mjerilo ne samo sada nego uvijek u životu.
Prije nekoga vremena, kad se knjiga pojavila, pročitao sam da je neki kardinal rekao da je ona sotonsko djelo. Nije li negativan sud jednog kardinala dovoljan razlog da se zapitam o vjerodostojnosti ovo knjige? Ova me izjava potresla i dala mi dovoljno razloga da se odmaknem od te knjige. Smatram da bi to svakome trebao biti poticaj da jako pazi i da se odmakne od nje jer očito, po izjavama crkvenog autoriteta, plod joj nije i neće biti dobar. Ako Crkva, koja je zajedništvo vjernika s biskupima, kaže da je to laž ili sotonska prijevara, obmana, onda imam dovoljno razloga da se maknem od toga, jer je pogubno. Sada ću iznijeti neke iskaze i nastojati ih argumentirati, u potrazi za istinom.
1. Priprema za drugi Isusov dolazak. U ovoj knjizi Presveto Trojstvo i Blažena Djevica Marija pripremaju čovječanstvo za drugi dolazak koji će biti uskoro i koji će biti „strašan“. No, nije li Isus rekao: „Nije vaše znati vremena i zgode koje je Otac podredio svojoj vlasti“ (Dj 1, 7)? Dakle upozorava nas da ne srljamo u budućnost jer onda gubimo sadašnjost. Gubimo ono što nam je dragocjeno i što je pred nama, i to pod izlikom posebne spoznaje i pobožnosti. „Neka vaše ‘Da’ bude ‘Da’ i ‘Ne’ neka bude ‘Ne’. Sve što je više od Zloga je.“ Drugim riječima, tjeskobna briga za budućnost i drugi Isusov dolazak dolazi od Sotone, a ne od Božjega Duha. Briga i strah nisu dobri plodovi, dakle to drvo je pokvareno. Kao Isusovi mi živimo sada pred Njime, nama je sada dolazak Isusov. Što se ima promijeniti u mome životu ako Isus sada dođe? Ništa, i dalje ostajem miran. Objave drugoga dolaska su poruke koje jedino služe da pune moju maštu. Bog je tajna nad tajnama koja se u Isusu potpuno objavila! Što je onda cilj ove knjige?
2. Naslov knjige „Knjiga Istine“ jest vrlo intrigantan, potiče maštu i radoznalost. Ispada da je u toj knjizi sva istina, da nam ništa drugo ne treba nego držati se te knjige. Snažan naslov više vuče na popularnost, publicitet, prodaju, nego na samu istinu. Kao kršćani vjerujemo da je Biblija knjiga koja sadrži svu istinu za naše spasenje. Ne može onda doći do toga da mi neka druga knjiga bude ispred Biblije ili, još gore, da mi bude autoritet.
3. U jednoj od poruka stoji da nije važno dokazuje li Crkva autentičnost ove poruke jer vrijeme nije na njihovoj strani. „Ponajprije znajte ovo: nijedno se proroštvo Pisma ne može tumačiti samovoljno, jer nikada proroštvo ne bi ljudskom voljom doneseno, nego su Duhom Svetim poneseni ljudi od Boga govorili“ (2 Pt 1, 20-21). Drugdje je Isus rekao Petru da je on stijena na kojoj će sagraditi svoju Crkvu. Nije na nama da samovoljno tumačimo ono što je dano od Boga. Pozvani smo razmatrati, ali je pogubno samovoljno donositi konačne zaključke. Crkva koja počiva na stijeni ima autoritet Duha tumačiti i potvrđivati poruke, jer je Tijelo Kristovo, i vrijeme je uvijek na njenoj strani. Ta ni vrata je paklena neće srušiti.
4. Poruka od 12. travnja 2012. kaže da će Benedikt XVI. biti posljednji pravi papa na zemlji i da će sljedeći papa biti „Lažni prorok“. Dakle, ovo mi je iskreno najbolnije i najveća potvrda LAŽI ove knjige. Ovdje prepoznajem skrivenu, perfidnu poruku da se napadne Crkvu, a time i Krista. Ovo je čisto đavolsko djelo, jer diabolos je onaj koji razdvaja, a takve tvrdnje razdvajaju i unose razdor u Crkvu. Nije riječ o pokvarenom stablu, nego o zlu stablu koje unosi nemir, strah, mržnju itd. Na taj se način upada u šizmu (odvajanje od Katoličke crkve) i time prekida zajedništvo s Crkvom i njezinim članovima. Ono što malo tko zna jest da ovakva šizma i odvajanje vodi izopćenju. Vodi u teški grijeh i u tom stanju nije dopušteno primati sakramente. Možda grubo zvuči, ali svaka osoba koja prakticira načela ove knjige, svjesna svega, živi u grijehu. I kao takva ne može dobiti sakrament pomirenja te je u raskolu s Crkvom, zajednicom vjernika koji ispovijedaju „jednu vjeru“. Ona ne bi smjela u takvome stanju grijeha pristupiti svetoj pričesti, koja je Tijelo i Krv Isusa. Je li to plod koji je dobar? Je li duhovni nemir, nova vjera koja prekida jedinstvo s Crkvom dobar plod? Poruka ovoga je jasna: Papa je antikrist. Ta je poruka pod velom tajne i tajnih objava, poruka koja korak po korak okreće osobu protiv Crkve, poruka koja ju korak po korak čini zatvorenom u sebe, a ne otvorenom za zajednicu.
5. Tajni identitet autorice. Žena koja piše sve poruke i molitve želi biti poznata pod imenom Marija od Božanskoga milosrđa. Kaže da je Isusova želja da ostane anonimna da bi zaštitila svoju obitelj te da bi se izbjeglo svako ometanje poruke. Isus joj je rekao da je ona sedmi anđeo iz Knjige Otkrivenja. Ako pogledamo svu povijest naše Crkve i sva ukazanja koja su se u njoj dogodila, vidjet ćemo da nigdje vidjelac ne ostaje sakriven. Bernardica iz Lurda je od samoga početka nailazila na podrugivanja, na klevete, na patnju i nerazumijevanje. Sve ovo je i te kako utjecalo na njezinu obitelj, koja je zajedno s njom trpjela. U Fatimi su troje malih vidjelaca više puta bili zatvarani, progonjeni, jednako tako klevetani i izrugivani. Svaka svetica u povijest nije ostala anonimna. Pogledajmo Međugorje. O plodovima toga mjesta ne trebam govoriti, a svi znamo što je bio komunizam i kakav stav je imala prema Crkvi. Niti oni kao djeca nisu ostali sakriveni i govorili u tajnosti ono što im govori Gospa. S ovakvim nabrajanjem bih mogao nastaviti u nedogled. Vidimo iz povijesti da Bog djeluje javno, a ne u „tajnosti“, skrivajući se iza interneta i knjiga da bi objavio svoje poruke.
Iz svega ovoga što smo šturo iznijeli, očito je da se razum i stvarnost ne poklapaju. Ako je tako, onda moramo zaključiti da je ovo laž, a ako je laž onda joj je namjera da obmanjuje. Ne želimo ovdje umjesto vas donijeti konačni sud, iako ga je Crkva donijela. Naime, Dublinska nadbiskupija objavila je da „viđenja i proroštva“ koje knjiga donosi, nemaju potporu službene Crkve, te su mnogi tekstovi u suprotnosti s katoličkom teologijom, a drugi teolozi izriču da je iznimno pogubna). Naša je nakana potaknuti na molitvu i razmišljanje one koji čitaju ovu knjigom. Sveti Pavao kaže: „Sve provjeravajte! Dobro zadržite. Svake se sjene zla klonite…“ Ovo je bio tek jedan pogled na knjigu, a u drugome ćemo se dijelu dotaknuti iskustava konkretnih osoba koje duboko vjeruju u ove poruke.
Fra Mislav Lukačević/ofm.hr
