Školovao se u samostanu benediktinaca na otoku Reichenau usred Bodenskoga jezera.
Bio je spretan i nadaren mladić, isticao se u filozofiji i matematici, astronomiji i bogosloviji. Bio je ujedno i poznati pjesnik i pisac, glazbenik i povjesničar.
Kad mu je bilo trideset godina, već je u svijetu iskusio sve, što se u životu može iskusiti, ali njegovo srce ostalo je pusto i prazno. U njegovo vrijeme nije bilo boljega govornika, čovjeka učenijega, spretnijega, uspješnijega i većeg junaka.
Kad je bio na vrhuncu svoje slave, on zamoli benediktince da ga prime u samostan. Rado ga primaju, a on nakon izvjesnog vremena polaže zavjete i obećaje da će živjeti po načelu i pravilu sv. Benedikta iz Nursije: "moli i radi".
U najvećem stvaralačkom zanosu počela ga je nagrizati nepoznata bolest: sve se više grčio, mišići su mu se stezali, dok su živci bivali sve osjetljiviji. Umjesto uspravno, hodao je pot¬puno skvrčen, umjesto tabanima, koračao je zgrčenim prstima i petama. Isto se događalo i s rukama. Dali su mu nadimak: "Skvrčeni Herman".
Tjelesnoj nagrđenosti pridružile su se i strašne boli, kako tje¬lesne, tako i duševne. Ali Herman se svim silama borio sa svo¬jom bolešću i sa svojom sudbinom. Unatoč silnim bolovima htio je hodati uspravno i ravno sjediti uz pisaći stol.
Onda je došao njegov najstrašniji dan. Bilo je to uoči Marijina Uznesenja. Navečer se predugo zadržao na hladnom vjetru Bodenskog jezera. Dobio je upalu pluća. Bilo je strašno. Gotovo da više nije mogao izdržati: vikao je, grizao je prste i usnice, udarao glavom o zid, samo da olakša boli. Ali ništa nije pomagalo.
Tada je zamolio brata bolničara da ga odnese u crkvu pred kip Majke Božje Marije. U velikoj žalosti i boli pozdravio je Gospu: "Zdravo Kraljice!"
U najtežim bolima vapio je: "Majko milosrđa, slasti i ufanje naše, zdravo!"
Kad su ga svi ostavili i nitko mu nije mogao pomoći, okrenuo se k Mariji i uzdahnuo: "K tebi vapijem tugujući i plačući u ovoj suznoj dolini!"
Molio ju je: "Svrni, dakle, Odvjetnice naša, one svoje milosrdne oči na me!"
"Ako mi nećeš pomoći u ovoj zemaljskoj stisci, pokaži mi poslije ovoga progona Isusa, blagoslovljeni plod utrobe Tvoje!"
I onda je duhovno olakšan dodao: "O mila, o slatka, Djevice Marijo!"
Onda više nije osjećao jaku bol. Bilo mu je bolje!
Iz knjige: Primjeri potiču i privlače, hrabre i opominju
