U ovom tekstu pročitajte neke od najčešćih izgovora, ali i odgovore na svaki od njih.
1. Ne mogu ostati tako dugo ozbiljan!
Danas je normalno da se moramo truditi ostati pažljivi duže vrijeme. Televizija i Internet su raj za one koji vole brze i različite novosti i „klikanje“. Ako nešto više ne zaokuplja našu pažnju, promijenimo kanal ili stranicu. Ovakvo razumijevanje postane jednom problem, jer se sve počne vrtjeti oko naše gladi za zabavom. A ova „unutrašnja junk hrana“ nikad nas ne može ispuniti! U misi smo pozvani činiti upravo suprotno: ako misa ne zaokuplja više našu pažnju, MI bismo trebali nešto promijeniti. Bez sumnje to može biti jako izazovno, ali tamo i samo tamo, postići ćemo puninu za kojom čeznemo.
2. Ići na misu s djecom je isto što ići na hrvački meč. Stvaraju buku, penju se po meni, ne mogu mirno sjediti. Zašto se onda uopće truditi?
„Pustite dječicu neka dolaze k meni; ne priječite im jer takvih je kraljevstvo Božje! Zaista, kažem vam, tko ne primi kraljevstva Božjega kao dijete, ne, u nj neće ući.“ (Mk 10:13-16)
Naše vlastite frustracije ne smiju nas i naše obitelji zapriječiti da slavimo misu. Da, teško je i bučno voditi djecu na misu. To nikako ne osporavamo. Ništa nije lako nedjeljom ujutro, ali kad vodimo djecu Gospodinu, pružamo im najbolji dar koji možemo ponuditi. Naša dužnost kao roditelja jest evangelizirati i odgajati djecu u vjeri. Pozvani smo naučiti ih moliti i pomoći im razumjeti da su djeca Božja. Krajnji cilj je voditi našu djecu prema vječnosti u nebu. A to je nemoguće bez sudjelovanja na misi. Nađite načina kako smiriti djecu, kako usmjeriti njihovu pažnju. Prije nego što krenete na misu, molite sa svojom djecom i molite Duha Svetoga da vam pomogne kako bi djeca bila mirna za vrijeme mise. Ponesite knjige katoličkog sadržaja koje oni mogu tiho gledati i listati. Sjedite u prve redove kako bi se vaša djeca bolje ponašala, jer tada mogu vidjeti što se događa na oltaru. Držite ih blizu sebe i šapćite im što se događa u raznim dijelovima mise. Nakon mise, igrajte kviz na temu biblijskih čitanja i propovijedi. Nagradite ih („daj pet“) ako točno odgovore. Neka pitanja budu u skladu s djetetovom dobi. Može također biti korisno igrati se mise kod kuće.
Ovo je žrtva koja će požeti izvrsne plodove. Vidjet ćete kako vaša djeca rastu u zajedništvu s Kristom.
"Pastiru brižne mladosti, vodiljo u ljubavi i istini po krivudavim putovima; Kriste, naš pobjedonosni kralju, dolazimo Tebi pjevati, i ovdje naša djeca prinose Tebi hvale."- Sveti Ambrozije
3. U Bibliji nigdje ne piše da trebam ići na misu
Sola Scriptura (Samo Pismo) je pojam Protestantizma. Kao katolici, mi vjerujemo da naša vjera i praksa izviru iz Svetog Pisma i Crkvene predaje. Ozbiljna je greška podcijeniti vrijednosti naše predaje. Postoje mnoga svjedočanstva ranih crkvenih otaca i drugi dokumenti koji nam jasno svjedoče o tome kako su se okupljale prve kršćanske zajednice da bi slušali riječ i slavili euharistiju. Sveto Pismo također podupire postojanje mise. Nekoliko je primjera:
„Sjeti se da svetkuješ dan subotnji.“ (Izl 20:8), „I uze kruh, zahvali, razlomi i dade im govoreći: 'Ovo je tijelo moje koje se za vas predaje. Ovo činite meni na spomen.'“ (Lk 22: 14,19). U Lukinom evanđelju, poglavlje 24, nalazi se priča o Putu u Emaus. Razmišljajte o ovom poglavlju. Prepoznajete li u njemu dijelove mise?
4. Ne razumijem što svećenik govori
U svijetu ima preko 412.000 svećenika. Svaki od njih je jedinstven u svojim intelektualnim sposobnostima, govorničkom stilu i vještinama. Neki su od nas blagoslovljeni što imaju u svojoj župi svećenika koji inspirira svojim propovijedima i time nas potiče da rastemo u vjeri. Drugi se župljani nalaze u izazovnijim situacijama gdje svećenik govori iznad njihovog stupnja razumijevanja ili jednostavno malo sluša. Bez obzira na to koji je tip svećenika u našoj crkvi, moramo se uvijek iznova podsjetiti da svećenik nije razlog zbog kojeg idemo na misu. Idemo na misu kako bismo bili s Kristom koji nam se daruje u euharistiji. Danas postoji mnogo mrežnih stranica na kojima možemo pročitati i razmatrati evanđelje i prije nego odemo u crkvu. Iznad svega, budite strpljivi sa svojim svećenikom. Uvijek potražite načine da ga ohrabrite u njegovu pozivu. To je čovjek koji je odlučio darovati svoj život za slavu Božju. Uvijek molite da ih Duh Sveti prosvjetljuje i inspirira.
5. Ići ću kad osjetim da to trebam. Na silu, nikad
Tko može reći da je gladan samo s vremena na vrijeme i da jede samo onda kad osjeća potrebu za hranom, i kad god se to smatra zgodnim? Nitko. Tijelo od nas na silovit način traži da ga nahranimo. To je stvar života i smrti. Jednostavno je neizbježno. Isto bi se trebalo dogoditi s duhovnom gladi koja zapomaže iz dubina naših duša. Nemoguće je ne osjetiti potrebu za Kristom. Nemoguće je ne željeti nahraniti duh. Ako ga ne hranimo Bogom, hranit ćemo ga stvarima ovoga svijeta, a one nikad ne mogu čovjeka potpuno zadovoljiti. I tada to postaje pitanje života ili smrti: „ljudsko biće ima potrebu koja je mnogo dublja, glad kojoj treba više od jednog kruha da se utaži – glad ljudskog srca za Božjom veličinom. To je glad koju jedino može utažiti On, koji je rekao 'Zaista, zaista, kažem vam: ako ne jedete tijela Sina Čovječjega i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi! Tko blaguje tijelo moje i pije krv moju, ima život vječni; i ja ću ga uskrisiti u posljednji dan.'“(Iv 6:53-55) – Sveti Ivan Pavao II.
6. Samo stari ljudi idu na misu
Kad dođeš na misu i pogledaš oko sebe, vjerojatno ćeš vidjeti puno prijatelja svojih bake i djeda. Ipak, čisti je stereotip da male i stare bakice pune crkvene klupe. Vjerojatno nećeš pronaći mlade ljude na misi u 8 sati ujutro, ali mladi ljudi su zaista aktivni u svojoj vjeri. Istražuj malo i pronaći ćeš sigurno mnoge službe i organizacije koje su utemeljili mladi ljudi potaknuti žarom svoje vjere. Kad se osjećaš malodušno i usamljeno, pretraži Google sa ključnim riječima Svjetski dan mladih. Bit ćeš pozitivno iznenađen kada vidiš da velik broj mladih katolika hodočasti svake godine kako bi sudjelovali u tom događaju.
Ako živiš na području gdje je većina župljana starije dobi, prihvati savjet pape Franje, koji za njih kaže da su „prije riznica mudrosti nego teret, kako kaže Biblija (Sirah 8:9). Crkva uvijek prihvaća stare sa zahvalnošću i ljubavlju, kako bi se osjećali istinskim dijelom zajednice.“ Puno je toga što se može naučiti od starih. Mi ih cijenimo i poštujemo tako što zajedno s njima molimo na misi kao sa svojom braćom i sestrama.
7. Sjedi. Klekni. Pojma nemam što radim
Čovjek se nikad ne osjeća lijepo kad pogleda oko sebe i zapazi da je jedini koji još stoji! Zbunjujuće je uvijek biti korak iza drugih. Ovi pokreti za vrijeme mise nisu samo puke nasumične radnje, jer je svaki pokret svrsishodan kao stav u molitvi. Ne molimo samo svojim mislima, nego cijelim svojim duhovnim bićem. Kad činimo ove pokrete, to je liturgijski i fizički znak koji simbolično izražava naše molitve. Kada stojimo, pokazujemo poštovanje i častimo Božju riječ. Kada klečimo, mi iskazujemo svoje najdublje poštovanje prema Kristu. To je također znak naše poslušnosti prema Njemu i naše poniznosti. Naklonimo se za vrijeme Nicejskog vjerovanja kako bi iskazali čast najvažnijem događaju naše povijesti – kad je Bog postao čovjekom. Svi ovi pokreti izražavaju ono što mi vjerujemo.
Jedini način da se privikneš na sve to i da ti je pri tom ugodno, jest da ideš na svetu misu. Kako se već kaže, vježba čini majstora! Rimski misal može biti od koristi kako bi se bolje upoznao sa dijelovima mise. Nemoj dozvoliti da te ovaj mali detalj spriječi od prelijepog iskustva Božje veličine i moći.
"Neka se svako koljeno sagne pred Tobom, o veličanstvo Boga mojega, do kraja poniženo u Svetoj Hostiji. Neka Te svako srce ljubi, svaki duh obožava i sve će Ti biti podložno." Sveta Margareta Marija Alacoque
8. Bakterije. Rukovanje. Ne podnosim fizički dodir sa svim tim ljudima
Misa je skup vjernika u kojem se oni sabiru kako bi u potpunom zajedništvu tvorili jedno tijelo. Sve se stapa. Tijelo, duša i duh. Sve se ujedinjuje u Kristu, koji je glava tijela. Kad se fizički povežemo s drugima, prepoznajemo Kristovo lice u njima. Otac Hurtado je jednom rekao: „Kristovom žrtvom rođena je nova rasa, rasa koja će biti Krist na zemlji do nakraj svijeta. Ljudi koji Ga primaju, postaju On.“ Skupa smo kako bi tvorili jedno tijelo Kristovo, a čineći to, mi živimo Njegov život pronoseći Njegovu misiju.
Teologija ti ne može baš pomoći ako imaš bakteriofobiju. Ako se i dalje ne želiš rukovati sa svojom braćom i sestrama u Kristu, ponesi antibakterijskih maramica koje možeš upotrijebiti nakon znaka mira u svetoj misi. Neka ti ovo bude kao mala žrtva kako bi bio s Gospodinom i primio Ga za vrijeme svete pričesti.
„Vidim Isusa u svakom ljudskom stvorenju. Govorim sebi, ovo je gladni Isus. Moram Ga nahraniti. Ovo je bolesni Isus. Ovaj ima gubu i gangrenu: moram Ga oprati i njegovati. Služim zato što volim Isusa.“ – Majka Tereza
Izvor: CatholicLink
