Veliki učitelji duhovnosti nisu zabrinuti glede dominacije i moći u smislu u kojemu se naša kultura danas njima koristi. Ta moć je silazna, a ne uzlazna. Čini mi se kako se najveća Isusova snaga zrcali u križu kao gubljenju moći. Mi kršćani vjerujemo kako je Isusovo raspeće – prividno trenutak krajnjega gubitka moći – zapravo trenutak Njegove najveće moći. Ovo priznanje je srž svih duhovnih učenja. To je priznaje, zapravo, dramatično okretanje stvarnosti..., to je dramatični paradoks. No, s kontemplacijom, ovaj paradoks itekako rješava mnoge naše dileme jer nas upućuje na naš osobni izbor.
Današnji čovjek je preokupiran brigom za svoj izgled, brigom za svoje, kako tjelesno, tako i duševno zdravlje, poneki čak i za fizičkom (nad)moći, jer misli kako će na taj način – fizičkim zdravljem – postići puninu. I ja sam zdrav, ali sve vježbe i fizički napori koje činim, da bih održao svoje fizičko zdravlje, mogu mi zapravo poslužiti samo kao materijalni vid spasenja. Potrebno je više vremena provesti u molitvi, u meditaciji, jer mi težimo za drugim vidom spasenja...
Richard Rohr
