Nije žalila ulja. Za Isusa će učiniti sve. Već tu je izašla na vidjelo dvoličnost Jude izdajnika, koji tobože dobronamjerno primjećuje da se novac od takvog ulja ( a bilo je to mnogo: 300 dinara tj, 300 dnevnica) mogao bolje iskoristiti, možda za pomoć siromasima. Dakle, ovdje je riječ o velikoj svoti koja odgovara godišnjoj zaradi prosječna čovjeka. Držala je da za Isusa ništa nije bio žao. Držala je da za Isusa ništa nije preskupo.
Čak ni njegovi učenici nisu to mogli shvatiti i smatrali su to nerazumnim rasipanjem. Isus uzima u zaštitu tu ženu napomenuvši da je to pomazanje za njegov ukop. Jer, kad dođe čas Isusova ukopa, na veliki petak, neće biti vremena da se obavi obred pomazanja mrtvoga tijela.
Kao vjernici vjerujemo u Boga; kao kršćani u svojoj vjeri ispovijedamo da je Isus Bog i čovjek i da nam je on se na svijetu. Međutim, temeljne kreposti koje nas uzdižu k Bogu jesu vjera, ufanje i ljubav. Često ističemo vjeru, ali kao da zaboravljamo ljubav. Vjerujemo u Boga, ali kao da zaboravljamo ljubiti Boga.
Kao da Bog pripada nekoj drugoj kategoriji stvarnosti gdje za ljubav nema mjesta. Isus nam je otkrio da je Bog ljubav i da je osjetljiv na ljubav. Svaka gesta ljubavi i njemu je draga. Čak se u temeljnoj zapovijedi ljubavi ističe da valja Boga ljubiti svim srcem i svom snagom. Ova je žena sigurno ljubila Isusa i dala je oduška toj ljubavi u ovoj gesti pomazanja.
Nije marila koliko to stoji. Često se pitam usuđujemo li se u svom odnosu prema Isusu ući u rizik ljubavi. Ili smo previše proračunali i ne želimo da nas ta vjera previše stoji. Pritom ne mislim novčano.
Mislim na izazove koje vjera i ljubav prema Isusu postavljaju pred nas. Isus od nas očekuje pomazanje. Očekuje iskrene i nove odluke. Očekuje promjene koje često nisu lake i traže od nas veliko odricanje. Očekujemo mnogo. Jer i Isus je nama darovao mnogo, darovao nam je sve, ljubio nas je do kraja.
