Generalna skupština Ujedinjenih naroda je 1992. godine usvojila rezoluciju kojom se sve zemlje pozivaju na obilježavanje tog dana s ciljem da se unaprijedi i omogući osobama sa invaliditetom jednako uživanje ljudskih prava i ravnopravno učešće u društvu. Taj dan je povod da se skrene pažnja na probleme s kojima se osobe s invaliditetom suočavaju i barijere koje ih isključuju iz punog i efikasnog učestvovanja u društvenim tokovima.
Međutim, zbog nepostojanja ili neprovođenja mnogih zakona osobe s invaliditetom ili djeca s teškoćama u razvoju na mnogo su mjesta zakinuti. Posebno djeca s invaliditetom ili poteškoćama nemaju jednak pristup obrazovanju kao zdrava djeca.
Iako su za društvo najčešće smetnja i teret, osobe s invaliditetom ili poteškoćama su gledane Božjim očima, najprije Njemu, a onda i svima nama veliki dar. Otprilike ovako kako kaže ova lijepa priča:
NAPUKLI VRČ
Vodonoša je imao dva velika keramička vrča. Nosio ih je na ramenima okačene na krajevima dugog štapa. Jedan vrč je imao pukotinu, dok je drugi bio čitav i uvijek je uspijevao prenijeti istu količinu vode. Put od izvora do kuće bio je dug i uvijek je u napuklom vrču donosio samo polovinu sadržaja vode do kuće. Trajalo je to tako dvije godine, iz dana u dan.
Naravno, cijeli vrč je bio ponosan na sebe što je do kraja uspješno ispunjavao obaveze. Siroti napukli vrč se stidio, osjećao poniženo i potišteno, jer je uvijek ispunjavao samo polovinu obaveze. Jednoga dana nakon dvije godine obratio se vodonoši na izvoru:
„Stidim se, jer voda kaplje iz mene cijelim putem do kuće!“
Vodonoša mu je odgovorio:
„Jesi li primijetio da cvijeće buja i napreduje samo na tvojoj, a ne i na strani drugog vrča? To je zato, jer si ga ti uvijek zalijevao kada smo se vraćali noseći vodu sa izvora. Dvije godine uživam u ovom prekrasnom cvijeću, prolazeći pored njega svaki dan. Da nisi takav kakav jesi, onda ni ova ljepota ne bi ukrašavala moj put.
Stoga ne zaboravi da smo svi mi pomalo slomljeni, ali Bog zna kako načiniti čudo iz naše slabosti, ako ga zamolimo!
I doista, ako se osvrnemo oko sebe, otkrit ćemo kako su obitelji, vrtići, grupe hodočasnika, škole… u kojima se nalaze osobe s invaliditetom ili poteškoćama u razvoju posebno lijepe. Neko posebno dobro i posebna nježnost širi se oko njih! To je ljubav Božja koja se izlijeva iz „pukotina“ ovih dragih napuklih vrčeva naše najmanje braće i sestara. Stoga, bio im sretan i blagoslovljen ovaj i svaki njihov dan!
I emisija PUT SRCA želi obilježiti ovaj MEĐUNARODNI DAN OSOBA S INVALIDITETOM, pa ćete stoga, dragi slušatelji u današnjoj emisiji imati priliku čuti svjedočanstvo jedne majke dvoje djece s teškoćama, koja je upravo radi školovanja i uključivanja u društvo ovo svoje dvoje djece, morala donijeti neke teške životne odluke.
