Njoj je Isus na križu povjerio Ivana, svoga ljubljenog učenika. Ivan predstavlja čitav svijet, ono veliko mnoštvo koje će kroz povijest doživljavati Mariju kao svoju majku punu ljubavi, nježnosti i dobrote. Veliki Marijin štovatelj fra Celestin Tomić zapisao je: „Marija je u svome životu proživjela siromaštvo i bijedu, glad i izbjeglički gorki kruh, strah i strpljenje majke, bojazni i tjeskobu nad sudbinom Djeteta, bolne rastanke i smrt Josipa i svoga Sina. Marija se u tom svjetlu prikazuje današnjemu čovjeku mnogo bliža, privlačnija i veličanstvenija.“ Kako je lijepo i radosno živjeti u prijateljstvu, u zajedništvu s Gospom. Njoj se preporučiti, s Njom razgovarati u molitvi (posebno prebirući zrna krunice), dolaziti u njezina svetišta, učiti se od Marije vjeri, nadi i ljubavi. Negdje sam pročitao iz brojnih naziva za Blaženu Djevicu Mariju i ovaj: „domaćica kuće Božje“.
Zar, uistinu, nije tako? Marija pomaže, brine da bi se svatko u Crkvi osjećao ugodno, prihvaćeno i dobrodošlo. Marijina nježnost i ljubav melem su za brojne vjernike koji se svakodnevno bore s brojnim poteškoćama. Naš je život na zemlji prolazan. Znamo da kad dublje promatramo svoj život, kad gledamo očima vjere naš je cilj nebeski Jeruzalem, Nebo. Gospa je poput vodiča na putovanju u nekoj stranoj zemlji. Ona nam pomaže govoriti jezikom vjere. Jezik vjere jest ljubav. Gospa nam otkriva ljepotu vjere, a to su zajedništvo u otajstvu Crkve, molitve, sakramenti, hodočašća, požrtvovna ljubav… Gospa brine da sretno i uspješno stignemo do cilja – Neba. Zato ju nazivamo: vatra nebeska. Ne samo da Gospa brine da uspješno dođemo do vječnosti, već i po njezinu zagovoru dolazimo i bolje upoznajemo njezina Sina Isusa Krista u ovome životu. Upravo u Isusu i Mariji i naš život dobiva novu dimenziju i postaje važan i velik. Benedikt XVI. lijepo je rekao: „Svatko se u svojoj slabosti i grijehu može u svako doba i u svakoj vrsti nevolje obradovati Majci Božjoj, jer ona ima razumijevanja za sve i svakome će rado pomoći svojom djelotvornom dobrotom."
