Ti dolaziš
u moje vrtove
i na travnate pašnjake,
pronaći kolibicu
i u njoj slamnatu postelju.
Ti dolaziš
darovati život,
dahom svojim udahnuti
da život opet živi
u čovjeku.
Ti dolaziš,
a mene nema.
U pustinji tražim oazu
da se umijem i operem
od svoje grješnosti.
Da ojačam
od svoje nemoći.
Savit ću kolijevku
od narezanih grančica
svojih htijenja
i u nju položiti
svoje misli i naume,
da budu topla, mekana
i čista prostirka
Tebi za ležaj.
